Moj zavičaj je prelijep kraj. Svaki put kad njegove stanovnike sretnem, lijepe uspomene steknem.
Moj zavičaj je prelijep kraj

Digitalni list Osnovne škole Sračinec
Moj zavičaj je prelijep kraj. Svaki put kad njegove stanovnike sretnem, lijepe uspomene steknem.
Črleni beciklin pud štiengami stuji i samu me žaluosnu gledi. Dežđ pu jemu rosi, ka bi ga ubrisau me prosi.
Moja omiljena priča je Crvenkapica. Ona je djevojčica koja je živjela s mamom i voljela svoju baku.
Moj pas zove se Ida. Ima deset psećih godina. Već je stara babica. Ima dugu, lijepu, gustu, zlatnu i kovrčavu dlaku. Ona se voli maziti i ljenčariti. Ona je srednje veličine, nije prevelika ni premala. Dobar je pas. Ima dugu njušku. Noge su joj kratke. Ona ima kitnjast rep. Jako je volim i ona voli mene. Mirta Prikratki 2.a Mentor: Miroslav Kelemenić, učitelj
Jednom davno bilo malo ružno pače koje nitko nije volio. Bilo je sivo i ružno i svi su mu se rugali.
Budi se jesen. Drveće skida zelenu odjeću, šume oblače zlatne ogrtače. Sve selice se pakiraju i žure kao da kasne na vlak.
Ja sam malo zrnce. Jako volim sunce. Sad sam još malen, kad narastem bit ću prerađen. Fin ću krušćić biti ljudi će me rado pojesti.
Budi se jesen. Oblači svoj zlatni kaput. Vani se čuje razgovor ptica. Ljudi i životinje marljivo rade.
Naš život počinje rođenjem, tada smo po prvi put svjesni da postojimo. Život krije mnoge pustolovine i tajne.
I agree with what they say: a trouble shared is a trouble halved. When you have a problem, you should ask someone for advice. Otherwise, you will feel miserable.
JESEN Obukla je jesen kaput I krenula na dalek put U svoj kaput Spremila je list žut.
Jesen Stigla nam je jesen u žutoj boji, takva joj odjeća najbolje stoji. Dani su kraći, noći sve duže, ptice sele na jug i lijepo se druže.
Ove godine sam bio dvaput u berbi. Kod bake i djeda smo brat i ja nosili svo grožđe.
Bok, ja sam crvena jabuka. Rastem na drvetu ispred škole. Imam mnogo prijatelja.
Zovem se Žuti. Ja sam maslačak. Imam puno prijatelja, a živim na livadi.
Film Romana Polanskog „Pijanist“ i „ Dnevnik Ane Frank“ potresna su umjetnička djela. Bave se teškom i tužnom temom, temom holokausta.
Proljeće je predivno godišnje doba. Naročito livada.
PROLJEĆE Mirisno cvijeće proljeće budi, njemu se raduju svi ljudi. Ptice cvrkuću zelenom proljeću.
Djed mi je ispričao da je kao dječak polazio nastavu u današnjoj zgradi Općine i to samo prva dva razreda. Išao je s kravama na ispašu, a one su bile tako pitome da su oni mogli igrati nogomet na livadi
Sveti Nikola Sveti Nikola malo u čizme zuri. I on je jedan vrijedan starac koji cijelu noć samo teško radi,radi i radi. No njemu nije teško izmamiti djeci stotine toplih osmjeha. Njemu su najvažnija djeca,no i odrasli. I on jedva čeka šesti dvanaesti jer tada opet vidi svoju dragu djecu. I on Krampusu ne dopušta da ih dira. I u dobru i u zlu štiti djecu i odrasle. Arijan Flegar, …
JESEN Stigla je jesen, cijela od zlata. Trče ljudi, otvaraju vrata. Vjetrovi pušu, ljulja se grana. Na nju je sletjela jedna vrana. Uzela je jesen svoj kist. Obojila je svaki list. Tia Mesek, 2. D Mentor: učiteljica Tihana Vugrinec
Ja sam žuti list. Živim u parku na hrastu. Osjećam se usamljeno jer sam jedina na hrastu. Jednom je puhnuo jak vjetar. Pala sam sa drveta kao tužna kapljica kiše. Ana Vadla, 2.D Mentorica: učiteljicaTihana Vugrinec
JESEN JESEN JE ŽUTA, JESEN JE KIŠOVITA, JESEN JE ŠARENA, JESEN JE HLADNA, JESEN JE MAGLOVITA,
Ovdje možete pročitati kajkavske pjesme koje su naši učenici i naša učiteljica Mirela Briševac recitirali na Četvrtoj večeri poezije u Sračincu u Domu kulture 27.9.2016.
Moja domovina Domovino, zemljo moja, najljepša si meni ti. Puna su te polja i mora, poput Sunca sjajiš mi! Nela Plantak, 3.a Moj dom Domovina je moj dom, ja je u srcu nosim svom. Ona ima otoke, potoke i rijeke, veliko more i zelene gore. U njoj me cvrkut ptica budi, u mojoj domovini žive dobri ljudi. KIara Slaviček, 3.a Moja domovina Moja domovina je kao predivni cvijet, pun šarenih …
Ja sam stablo trešnje. Živim u dvorištu djevojčice Mie. Staro sam dva i pol desetljeća. Jako sam visoko, a krošnja mi je bujna. Cvatem početkom travnja, a moji plodovi dozrijevaju već krajem svibnja.
Poruka planeta Zemlje Ja sam vaša velika, okrugla i voljena Zemlja. Imam mora, planine, šume. No, vi ljudi me očito ne volite. Bacate smeće na mene i zbog toga sam jako tužna. Bojim se da se ne razbolim pa svu tu virozu prebacim na vas. Moj je san da svo smeće nestane i da zauvijek budem zdrava. Molim vas, stanovnici moji, bacajte smeće u kante, reciklirajte otpad, vozite više bicikle, …
Boje su različite, svaka je druga, postoje kao crta, mrlja i duga.
Bože, čuvaj moje roditelje da ih mogu voljeti. Bože, čuvaj moje roditelje da im mogu pružati pažnju. Bože, čuvaj moje roditelje da im mogu pomagati. Bože čuvaj moje roditelje, a ja ću tebe slušati kao i njih.
Jesen je dobra kad već pospano sunce više ne grije jako, kad su oblaci puni kiše što će pasti, a u šumama će gljive zato brzo rasti.