Film Romana Polanskog „Pijanist“ i „ Dnevnik Ane Frank“ potresna su umjetnička djela. Bave se teškom i tužnom temom, temom holokausta. Film i knjiga bazirani su na sudbini i patnji običnih ljudi, jednog djeteta i jednog umjetnika koji su, svaki na svoj način, proživljavali progon Židova u vrijeme Drugog svjetskog rata. Film „Pijanist“ redatelja Romana Polanskog snimljen je 2002. godine prema knjizi Wladyslawa Szpilmana, a scenarij je napisao Ronald Harwood. To je ratna drama, a ujedno i biografija W. Szpilmana kojeg u filmu tumači Adrien Brody, uz glumačku ekipu koju su činili i Emilia Fox, Ed Stoppard, Thomas Hretschmann i mnogi drugi. „Dnevnik Ane Frank“ dnevnik je koji je pisala djevojčica Ana Frank u razdoblju od 13. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1944. Godine. Dnevnik je 1947. Objavio Anin otac Otto Frank, a danas je preveden na 67 svjetskih jezika.
Film „Pijanist“ prikazuje umjetnika Wladyslawa Szpilmana koji je bio slavni pijanist iz židovske obitelji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata kad su nacisti okupirali Varšavu on je, zajedno sa svojom obitelji, proživljavao je mnoge strahote sve dok nije postao jedini preživjeli Židov iz varšavskog geta kao i jedini preživjeli član svoje obitelji. Njegov put bio je vrlo težak, a na samom kraju preživio je uz pomoć Wilma Hosenfelda, njemačkog zapovjednika. Film završava njegovom izvedbom Chopinove skladbe uz pratnju radijskog orkestrom u Varšavi, a on se uspio spasiti i vratiti svojoj staroj strasti sviranju nakon teškog puta. „Dnevnik Ane Frank“ govori o životu djevojčice Ane Frank koja je svojem dnevniku tj. prijateljici Kitty pisala o svom životu u svakodnevnom strahu i skrivanju. Ana je zajedno sa svojom obitelji koju su činili njen otac majka i sestra živjela u Tajnom skloništu skrivajući se od Gestapa koji bi ih odveo u koncentracijske logore. U skloništu je živjela i obitelj Van Daan koju su činili gđa Van Daan, gosp. Van Daan i njihov sin Peter. Uz te dvije obitelji u skloništu je živio i zubar Albert Dussel. Dnevnik govori o njenom životu, viđenju svijeta, željama, mislima, snovima, osjećajima i dr., a završava njezinom zadnjom bilješkom koja je bio nekoliko dana prije no što su ih odveli iz Tajnog skloništa u logore u kojima je preživio jedino Anin otac. Oba umjetnička djela bave se istom temom koja polazi iz patnje i strahota koje su proživljavali Židovi u vrijeme Drugog svjetskog rata. I film i knjiga na svoj način prenose poruku i stvaraju ugođaj vremena i okolnosti o kojima se u tim potresnim pričama radi. Iako priče tih dvaju djela nisu jednake, govore o istoj sudbini i istim problemima glavnih likova knjige i filma, samo što je Ana djevojčica koja se tek razvija i želi nastaviti živjeti dok je Wladyslaw odrasla osoba na vrhuncu osobnog stvaralaštva i života koji je tek započeo živjeti „punim plućima“ kad je taj život bio ugašen. Smatram da su oba djela namijenjena prvenstveno mladima, ali i odraslima jer svi moramo biti svjesni strahota i teških sudbina svih ljudi koji su to doživjeli kako se nešto tako strašno ne bi nikada u budućnosti ponovilo. Oba su djela posebna, samo što ni Ana ni Wladyslaw nisu doživjeli da se na dostojan način i u potpunosti ispričaju njihove priče.
Smatram da su i „Dnevnik Ane Frank“ i film „Pijanist“ umjetnička djela koja bi svatko trebao barem jednom u životu pročitati tj. pogledati. Oba su zasluženo poznata i priznata u svim umjetničkim krugovima, iako moramo imati na umu da „Dnevnik Ane Frank“ nije napisao pisac, već djevojčica koja je imala dar za pisanje i svoju je priču ispričala vlastitom dnevniku. I film i knjiga na mene su imali velik utjecaj i mnogo su me toga naučili i otkrili mi, odgovorili te razjasnili brojna pitanja, stoga bih ih preporučila svima.
autor prikaza: Antonija Križanec, 8. B
mentor: Snježana Tramburovski, učiteljica
