Jesen je dobra
kad već pospano sunce više ne grije jako,
kad su oblaci puni kiše što će pasti,
a u šumama će gljive zato brzo rasti.
Jesen je puna prekrasnih boja,
zlatnog, smeđeg i crvenog tona,
kad su krošnji drveća sada samo gole grane,
jer je vjetar malo pomalo otpuhao lišće na sve strane.
Ne čuje se više veseli pjev ptica,
sad je samo tišina i graktanje crnih vrana.
Ljudi još uvijek po vani rade,
kose, siju, nešto sade,
ali magle i hladnoće već su tu,
polako dolazi zima hu, hu, hu!
Ivano Kanjir, 4. a
Mentor: Miroslav Kelemenić
