Koje probleme vi osjećate kao neugodne misli što vas prate svakodnevno?
Možete li iskreno i otvoreno o njima razgovarati? Možete li ih uistinu jasno objasniti, pokušati ih svesti na pravu mjeru? Možete li se zaštititi od njihovog negativnog utjecaja? Možete li osvijestiti koliko su vam neki standardi ljepote nametnuti, a zapravo su neprirodni i nezdravi? Možete li ovladati novim vještinama koje će vas osnažiti u novonastalim situacijama?
Naposljetku, možete li naći rješenje za prevladavanje neugodnih misli, nepotrebnih strahova i osvijestiti uistinu važne životne vrijednosti?
Učenici 8. c razreda podijelili su sa svima nama svoja zrela i pametna promišljanja .
Utjecaj društvenih mreža i socijalnih standarda na izgled mladih
Jedan od važnih čimbenika života mladih je zaokupljenost vlastitim izgledom. Ljudi često kažu ‘Izgled nije sve, važna je osobnosti’ i ja se potpuno slažem s tim, ali kad se nekome zamjeriš, prvo što će biti na udaru kritike ili uvrede jest tvoj izgled, a ne tvoja osobnost. Možda je to nezrelost u komunikaciji, no mladi ljudi su impulzivni i tako reagiraju.
Pa je li onda izgled tako nevažan? Očito da ne.
Većina ljudi veliki dio svojeg života pokušava poboljšati svoj izgled da se prilagodi društvenim standardima. To najčešće počinje kada djeca dođu u dob gdje počinju razvijati neke svoje posebne osobnosti i svi se međusobno počinju sve više razlikovati. Odnosno, dijete postaje tinejdžer.
Veliku ulogu o određivanju kako bi neka standardno atraktivna osoba trebala izgledati imaju društvene mreže. Zbog njih i društvenih standarda tinejdžeri donose neke odluke kako bi poboljšali svoj izgled, bile one opasne ili ne. Na primjer, neke djevojke počinju koristiti šminku i razne kremice kako bi poboljšale izgled svojeg lica. Mnogo dječaka krene vježbati kako bi poboljšali izgled svojeg tijela. Većina započne kontrolirati unos hrane i kontrolirati broj kalorija. To sve može biti bezazleno i u većinu slučajeva zdravo, ali može se i razviti u poremećaj prehrane.
Poremećaji prehrane su česti; jedan od sedam muškaraca i jedna od pet žena prođe kroz stanje u kojem su imali nekakav poremećaj prehrane do svoje 40. godine. Zapravo, u ovo vrijeme u kojem živimo sreću imaju ljudi koji nisu imali nikakve probleme s prehranom. Nemamo za to nikoga drugog kriviti osim društvenih mreža, medija koji prenose iskrivljene pomodne standarde koje nameće modna i kozmetička industrija. Ja osobno poznajem mnogo žena i nekoliko muškaraca koji su se borili ili se još bore s tim problemima. Također bih htjela istaknuti da je u društvu postalo gotovo normalno i prihvatljivo te očekivano da žene imaju više problema sa svojim izgledom nego muškarci.
Reći da bi svi trebali voljeti sebe kakvi jesmo zapravo je lako i iskreno nerealistično. Naravno da bismo se svi trebali voljeti i naravno da se ja s tom izjavom slažem, ali kada vidiš da je netko tko je ideal ljepote tvoja totalna suprotnost, jako je teško voljeti sebe kakav jesi. Tome ne pomaže anonimnost kakvu društvene mreže pružaju. Bilo tko može komentirati tvoj izgled bilo kada i bez ikakvih posljedica ne znajući da će ti taj komentar veliku većinu života biti u pozadini svijesti i činiti tvoje stanje uma.
Rješenje ovakvih problema bi zapravo bilo da prihvatimo kako ljepota nije nešto određeno i da ne dolazi u samo jednom obliku. Ljepota dolazi u svakakvim oblicima i samo zato što je neka osoba lijepa većini ljudi, ne znači da svi trebamo tako izgledati.
Zapravo mislim da ovakvi problemi nikad neće u potpunosti nestati. Od početka vremena ljudi koji su imali te mogućnosti pokušavali su sebe učiniti fizički ljepšim. Standardi ljepote se mijenjaju s vremenom i tako, netko tko je danas standardno smatran lijepim, prije nekih sto godina ne bi bio/bila ideal ljepote. Svatko bi sebe trebao prihvatiti kakav je i početi voditi zdraviji život zbog svog mentalnog i fizičkog zdravlja, a ne zbog poboljšanja svog izgleda. Naravno da će to doći s vremenom, starenjem shvaćamo da izgled nije sve i prestanemo brinuti o takvim stvarima.
Mia Ela Klarić, 8.c
Toksičnost baletne kulture
Mnogi će reći kako su svjesni koliko je balet teška i naporna umjetnost, ali znamo li doista koliko je težak? Nakon dugotrajnog pretraživanja po internetu i društvenim mrežama o učinku baleta na ljudsko tijelo, možemo pasti u beskrajni kovitlac članaka koji govore o problematičnim baletnim učiteljima i mentalnom zdravlju balerina. Često se vrte članci koji tematiziraju prehranu, kilažu i njihov utjecaj na tijela plesača. Balet, kao jedna od najstarijih i najcjenjenijih umjetnosti, često je idealiziran zbog svoje elegancije i gracioznosti. Međutim, je li to uistinu tako. Ispod površine plesačkog svijeta leži duboko ukorijenjena kultura toksičnosti koja može imati duboke posljedice na plesače i samu umjetnost baleta.
Dok se baletni plesači bore za savršenstvo na pozornici, suočavaju se s brojnim izazovima izvan nje. Jedan od ključnih problema s kojima se suočavaju plesači jest zahtjevnost same vještine plesa i očekivan i nerealan izgled plesača. Baletna kultura nameće stroge standarde ljepote i vitkosti što može dovesti do ozbiljnih problema s tjelesnim i mentalnim zdravljem. Također može rezultirati s poremećaje prehrane te se mladi plesači često prisiljavaju na ekstremne dijete i vježbe kako bi zadovoljili te standarde što može dovesti do ozbiljnih problema poput bulimije i anoreksije, kao i niskog samopoštovanja i depresija. Osim toga, baletna kultura potiče i natjecateljsko okruženje, umjesto suradnje među svima. Konkurencija za uloge, solo nastupe i pažnju učitelja većinom dovode do neprijateljskog okruženja gdje su plesači pod stalnim pritiskom da budu bolji od svih. Umjesto da se potiče podrška i zajedništvo, često se potiče rivalstvo. Prikupljeni podaci s interneta otkrivaju da je natjecanje čest fenomen u baletu.
Brojni anketirani plesači u članku The Daily Utah Chronicle pričaju kako se osjećaju pod pritiskom te da ih to vodi do anksioznosti i osjećaja manje vrijednosti. Također je problematično i pitanje koliko je velika moć autoriteta unutar baletnih kompanija. Autoriteti u baletnim kompanijama obično su osobe koje imaju moć i utjecaj na upravljanje, organizaciju i vođenje kompanije. Plesači se često suočavaju s nadmoćnim i manipulativnim vodstvom koje ih često zlostavlja, uznemirava i izrabljuje. Ovo, nije samo štetno za mentalno zdravlje plesača, već može dovesti i do fizičkih ozljeda zbog prekomjernog rada ili ignoriranja plesačkih potreba. To nije više ni samo štetno za plesače nego i za cijeli balet jer može stvarno rezultirati gubitkom talentiranih osoba i napraviti novo loše radno okruženje. U anketiranju bivših plesača baleta ističe se utjecaj tih pritisaka na njihovo mentalno zdravlje i dugoročne negativne posljedice na kvalitetu života.
Kako riješiti ovu problematiku? Nimalo jednostavno rješenje jer su potrebne sustavne promjene na različitim razinama. Kompanije i škole baleta trebaju uspostaviti politike koje promiču zdravu radnu okolinu, podržavaju različitost tijela i zapravo potiču suradnju umjesto konkurencije. Mislim da je i podjednako važno osigurati da plesači imaju pristup mentalnoj zdravstvenoj podršci i sustavima kako bi se nosili s pritiscima baletne industrije.
U konačnici borba protiv toksičnosti u baletnoj kulturi zahtijeva angažman svih važnih sudionika uključujući plesače, vodstvo, nastavnike, roditelje i širu javnost. Samo zajedničkim naporima mogla bi se stvoriti okolina u kojoj se svaki plesač osjeća podržano, poštovano i u mogućnosti ostvariti svoj pun potencijal.
Laura Plantak, 8.c
Imaš tremu?
Gotovo se svi susrećemo s osjećajem treme. Ona je neizbježna. Svi znamo kakav je osjećaj treme, ali što je zapravo trema? Trema je osjećaj straha i nelagode koji često nastaje prije javnog nastupa.
Trema je normalna pojava. Svaka osoba bi se željela riješiti treme, ali rijetki njome znamo ovladati. Mi kao ljudska bića, reagiramo na situacije i okolnosti koje prepoznajemo kao opasne, bitne ili teške pokretanjem živčanog sustava koji se zove simpatikus. On ubrzava naše srce, potiče lučenje adrenalina i ubrzava disanje. Sve te promjene nam pomažu da reagiramo brže i bolje u trenutcima koji od nas zahtijevaju brzu reakciju, kada smo u opasnosti ili kada tijelo prepoznaje novonastalu situaciju, međutim, ako je to pretjerana reakcija, ona nam može više štetiti, nego koristiti. Možemo zaključiti da ukoliko imamo tremu, da je to dobar znak jer nam to pokazuje da nam nije svejedno i da nam je do nečega stalo. Glavno pitanje je kako se riješiti treme? Odgovor na to je da to jednostavno ne možemo, ali tu tremu možemo smanjiti. Ako imamo problema s tremom, moramo vježbati i suočiti se sa situacijama u kojima imamo tremu. Strah će se smanjiti s vremenom. Razni savjeti ukazuju na to da su najbolji načini smanjenja treme uvježbavanje i priprema, ponavljanje gradiva i čitanja određenog teksta s razumijevanjem (ukoliko je trema vezana uz školu). To ne znači da sve moramo znati. Najvažnije je da vizualiziramo samog sebe u toj situaciji i da skrećemo pažnju tremi, da zamijenimo loše misli realnima. Moramo se opustiti i umiriti. Jedan od načina za umiriti se su vježbe disanja. Umjesto plitkog disanja treba udahnuti nekoliko dubokih udisaja.
Zaključujem da je trema normalna pojava s kojom se treba suočiti kako bismo ju kontrolirali, prihvatili kao sastavni dio našeg djelovanja i kao dokaz da napredujemo u tom suočavanju, bit će osjećaj sigurnosti u novim trenutcima kada osvijestimo da treme jedva da ima jer smo je svojim djelovanjem smanjili.
Lovro Košutar, 8.c
Mentorica: Snježana Tramburovski
