„Ljubaf“ u  Krapini 

„Ljubaf“ u  Krapini 

Prvi je tjedan nastave, a ja već na natjecanju. Naime, moja je pjesma pod nazivom „ Ljubaf “ bila poslana na Recital dječjeg kajkavskog pjesništva u Krapini još krajem prošle školske godine. Pjesma je izabrana za izvedbu pa smo tako 7.9.2021. moja mama, učiteljica i ja krenule u Krapinu na natjecanje.

Vozile smo se oko sat vremena. Kad smo stigle u Krapinu, potražile smo Galeriju grada Krapine u čijem se dvorištu održavao recital. Čula sam djecu koja su uvježbavala svoje nastupe na generalnoj probi samo nekoliko minuta prije početka natjecanja. Ubrzo smo sjele na stolice ispred pozornice. Dobile smo letak s više informacija o samom Recitalu, a učiteljica i ja dobile smo još i pohvalnice i dvije zbirke; jednu za svaku od nas i jednu za moju školu.

Vrijeme je bilo idealno za „predstave“ na otvorenom. Uživala sam na suncu. Djeca su začas započela s recitacijama i pjesmama. Moja se pjesma, osim što je bila u zbirci, još i izvodila na pozornici. Bila sam ponosna jer se nisu sve pjesme iz zbirke recitirale, već samo njih 40 od

70, a ukupno je na Recital bilo poslano čak 357 radova. Kad je moja pjesma došla na red za izvedbu, mama je brzo izvadila mobitel i počela snimati. Jako su mi se svidjele i pjesme drugih učenika kao i nastupi učenika škole domaćina. No, sve što je lijepo, kratko traje pa mi je Recital jako brzo prošao.

Kad je sve završilo, djeca i odrasli poslužili su se sokom i krafnama koje su za nas bile pripremljene. Činilo mi se baš lijepo i pristojno to što su organizatori za nas pripremili i malu poslasticu za kraj. Prije nego što smo otišle, fotografirala sam se s učiteljicom ispred pozornice koja je bila okićena cvijećem. U autu smo još dugo razgovarale i razmjenjivale dojmove o festivalu.

Ovaj doživljaj ću zauvijek pamtiti i s veseljem ću ga se prisjećati! Nadam se da ću imati priliku ponovo ići na neko slično natjecanje. Samo trebam nastaviti pisati na svojem dragom kajkavskom govoru.

 

 

Ljubaf

 

Kaj je ljubaf ?

Una štera utpira vrata v drugi sviet!

Jaka je kak stiena, a prhka kak cviet.

Negdar je vekša, a negdar miuša.

Nekumu debela, drugumu tienka.

Se pu suod ju vidiš.

Kak da ima krila i leti dauku.

I najtvrdejše srce pretvara v mefku.

Negdar tak jaka bude

da dečki i puce za juom pulude.

I se je tak liepu….

Dok jednuga jutra poleg tebe ne prejde

i samu glavu ubrne proč.

Nekaj pri srcu ti ftrne.

V duši nastane nuoč.

I ljubaf te več ne veseli,

neg jaaaku buli…

Pustane črna, lasi ji pusiede.

Kak da bu vmrla, jene čari zbliede.

A se zbug jedne misli te.

“Ja tebe vuolim, al’ ti mene nie.”

Tia Mesek,7.b razr. Osnovne škole Sračinec

(Mentorica: učiteljica Mirela Briševac)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.