Proljeće je stiglo,
cvijeće nam se diglo.
Ptice opet pjevaju
vode puno trebaju.
Sunce nam jače svijetli,
deru se opet pijetli.
Trava nam je zelena,
vidi lijepog vremena!
Igrati se trebamo,
lijepo se provedimo!
Autor pjesme: Elizabeta Balentović (5.c)
Fotograf: David Liber (5.a)
U jednoj učionici osnovne škole učiteljica Ana je svaki dan primjećivala nešto čudno – njen omiljeni stolac uvijek je bio na drugom kraju učionice, i to nakon svakog odmora. Znala je da je to djelo nekog nestašnog učenika, ali nije znala tko je krivac.
DJECA: Uh, kako je ovdje vruće! ZRNO: O, dobar dan, nisam vas primijetio. Zovem se Kuz, a znate zašto? Zato što sam od kukuruza. Sigurno želite čuti moju priču. Evo, kad smo se već upoznali, ispričat ću vam je.
Prvi je tjedan nastave, a ja već na natjecanju. Naime, moja je pjesma pod nazivom „ Ljubaf “ bila poslana na Recital dječjeg kajkavskog pjesništva u Krapini još krajem prošle školske godine. Pjesma je izabrana za izvedbu pa smo tako 7.9.2021. moja mama, učiteljica i ja krenule u Krapinu na natjecanje.
Da sam voda bila bih voda u akvariju. Ja hoću biti ta voda jer volim ribice. Ja koristim ribicama za život i plivanje. Nije lijepo što me stalno vrte u krug i skaču po meni. Lijepo mi je kad me ljudi čiste i održavaju. Sviđa mi se kad mi ljudi govore kako sam lijepa i čista. Volim se s ribicama igrati i družiti, raditi skokove i krugove.
Medo je mala patuljasta pudlica. Glava mu je velika, a njuška malena.
Zabio sam svoj prvi gol. Bio sam toliko sretan da sam plakao od sreće! Nikad neću zaboraviti taj listopad 2017. godine.