Miroslav Kirin rođen je 1965. u Sisku.
Školovao se u Petrinji i Zagrebu.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao engleski jezik i književnost i komparativnu književnost.
Piše i objavljuje poeziju, prozu i prijevode s engleskog jezika.
Objavio:
Od nje do vječnosti, poezija, Goranovo proljeće, Zagreb 1989., – nagrada Goran za mlade pjesnike
Tantalon, poezija, Meandar, Zagreb 1998.
Zukva, poezija, Vuković&Runjić, Zagreb 2004.
Album, roman, Vuković&Runjić, Zagreb 2001. – nagrada Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu u 2001.
Iza renesanse, pjesme, Matica hrvatska Sisak, Sisak 2004.
Jalozi, pjesme, Vuković&Runjić, Zagreb 2006.
Zbiljka, pjesme, Vuković&Runjić, Zagreb 2009.
Iskopano, mikroeseji, Vuković&Runjić, Zagreb 2012.
Zenzancije, pjesme, Vuković&Runjić, Zagreb 2013.
Zimska potraga, slikovnica (ilustracije: Mingsheng Pi), Mala zvona, Zagreb, 2015.
Hipernovalis, pjesme, Vuković&Runjić, Zagreb 2015.
Malešne, Fraktura, Zagreb 2019.
Nagrade:
1989.- nagrada Goran za mlade pjesnike
2001. – nagrada Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu
2010. Nagrada Centra za knjigu Zagreb i Grada Pazina – jednomjesečni boravak u pazinskoj Kući za pisce dodijeljena za zbirku pjesama “Zbiljka”
(preuzeto: https://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clanstvo/clan/miroslav-kirin )
TI, KOJA KOSOM MLATARAŠ LIJEVO-DESNO
Ne daju mi čitati u tramvaju, a posebice ti, koja kosom mlataraš lijevo-desno.
Bacaš mi je posred stranice, pljuuus, nestaju sve riječi da bih podigao pogled.
Što bi rekla Jane Hirshfield, zašto sam zastao
usred njezine pjesme To Judgment: An Assay?
Ti mi svojom kosom mijenjaš život,
kao što «artičoka mijenja okus
svega što se jede poslije nje», kaže Jane.
Kosa je čudne naravi, prividno mrtva: možeš je rezati, paliti, a ipak raste.
I onda je moji živi prsti prevrću, zapliću se u nju, upliću svoj život, tuñi život,
mijenjaju im okus.
Recimo da ti odjednom poželim vidjeti lice dok zabacuješ kosu.
U najboljem slučaju mogu se nadati
tek bljesku tvojih ruku, koje će se pojaviti iznenada,
podignuti kosu, prstima je pročešljati,
a onda opet pustiti da pljusne
preko stranice knjige, nemilosrdno,
poput vode što ju na kraju smjene u brijačnici
iz kante izbacuju na ulicu.
Tekstovi učenika iz pjesničke radionice čitanja poezije Miroslava Kirina
Pjesmu Miroslava Kirina Ti, koja kosom mlataraš lijevo desno uspjeli smo čitati samo u 7.c i to na način da nam je ona bila inspiracija za pjesničku meditaciju. Svojom temom jednog svakodnevnog, a opet vrlo neobičnog trenutka zavela nas je i ponudila prostor za igru nadolazećim značenjima.
U čitanjima i slušanjima izdvojili smo četiri riječi koje su nam „ostale u uhu“ i dva raspoloženja koja nam je pjesma nekako ponudila. Zatim smo ih čitali jedni drugima i nekako primijetili da nam je riječ ARTIČOKA svima otvorila prostor očuđenja i podarila „ulaznicu“ za različita shvaćanja pjesme.
Onda smo odlučili samo ispisati razne tekstove koristeći tih šest riječi i dobili smo zapise, pjesme. Vrijednost svega ovoga bila je ponajviše osjećaj igranja i spontanosti koji su nam pjesmu učinili nekako našom, iako se mnogi nisu nikad ni vozili tramvajem ili jeli artičoku. Senzacija je ušla u našu učionicu, to je bilo dovoljno. Uznemirilo nas je kao kosa, ponudilo novost kao artičoka i na kraju nas kroz čitanje i slušanje opustilo.
Miroslav Kirin: Ti, koja kosom mlataraš lijevo desno
Kosa koja razmahuje ispred mene. Riječi koje ne vidim od tebe. Kao da jedem artičoku, mijenjaš moje osjećaje u sekundi. Tvoj pogled da mi je vidjeti, ali vidim samo tvoju kosu kojom mlataraš lijevo desno. Kosa koja je na početku mržnja jer ne vidim čitati esej, a tvoja kosa koja mi je toliko lijepa da sam se zaljubio u tvoju kosu koja je mržnju otjerala.
Helena Lorela Bunić, 7.c
Ti koja kosom mlataraš, znaj – ta kosa mijenja život. Kao artičoka okus bilo čega. U istom trenutku prevladava i ljutnja i nježnost. A sve to iz samo jednog trenutka u tramvaju.
Martin Kadi, 7.c
Nemir me pljuska iznutra, a ja sam i dalje nježna izvana. Balansiram osjećaje, pokušavam izbaciti žaljenje iz duše. Pretjerujem, čeznem za dramom ili bar peticom iz Hrvatskog. Bila bi to artičoka u mom danu. Zaustavila bih se na tren i zahvalila. Moja narav se smirila. U mojoj glavi sad mlatara mir, a na njoj kosa zbog otvorenog prozora.
Laura Hublin, 5.c
U tramvaju moje stranice lete. Zbog tvoje, tvoje tamne mrtve kose. U meni se ljutitost budi, no ipak, bljeskom nježnosti strast ne sudi. Kakav je ovo osjećaj? Nije valjda da me ta tvoja kosa zamotala kao zmija svoj plijen.
Eva Friščić, 7.c
Miroslav koji opuštajuće čita knjigu. Ona koja vedro mlatara kosom lijevo i desno. Osjećaji koji mu mijenjaju raspoloženje. Artičoka mijenja okus svemu nakon što se pojede, kao i Miroslavov život koji se mijenja u nekoliko slika.
Tara Slaviček 7.c
Mlataranjem kose djevojka stvara nemir. Kosa pljušti po stranicama knjige, riječi nestaju kao što artičoka mijenja okus hrane. Kosom stvara ljutnju do zagrijavanja, no pročešljavanjem iste, djeluje opuštajuće.
Tena Sokol, 7.c
Zbog mlataranja njene kose ne mogu ni prolistati stranice knjige.
Od sve te silne kose želim vidjeti njezino lice.
Sigurno je prelijepo.
Ljuti me
Ali istovremeno
Opuštam se uz njezino pletivo.
Vanja Horvat, 7.c
Kosom mijenjaš strane
Lijevo, desno vrebaš
Nemirna kao muha
U glavu mi sjedaš
Domagoj Plantak, 7.c
Stanice su duge
Riječi sve su kraće
Travanj je na putu
Kosa voli lijevo
A ljutnja je u priči
Leon Kocijan, 7.c
Kosom poput artičoke
Mijenjaš poredak mojih slova u retku
Moji prsti raspliću tvoje pletivo
Smušena si i nametnuta trenutku
A promijenila si okus mojem danu
Nemjerljivo
Anonimno
