U Svetom Ivanu Zelini već se dugi niz godina održava Smotra Dječjeg kajkavskog pjesništva “Dragutin Domjanić” kojom se želi ukazati na ljepotu i važnost pisanja na kajkavskom narječju te potaknuti mlade da ga svojim radovima sačuvaju od zaborava. Ove godine, na 41. Smotri, sudjelovala sam i ja, predstavljajući svoju školu izvedbom pjesme Hiža na briegu.
Smotra se održala 30. listopada 2021. u dvorani Kraluš Pučkog otvorenog učilišta Sveti Ivan Zelina. Na natječaj je bila prijavljena 61 škola, sudjelovalo je 290 učenika, 94 voditeljice i 320 radova. Za izvođenje je bilo izabrano 27 pjesama, među njima i moja.
Početak Smotre bio je zakazan za 10 sati ujutro. Krenuli smo nešto ranije kako bismo došli na vrijeme te da se stignem pripremiti za izvedbu. Sa mnom u pratnji bili su moji roditelji, kao i voditeljica – učiteljica Marina Stolnik. Ona je mijenjala moju pravu mentoricu, Mirelu Briševac, koja, nažalost, nije mogla prisustvovati Smotri.
Stigli smo na odredište. Odjednom sam se našla u prostoriji za probe. Svatko je imao svoju vlastitu probu. Uz pomoć zanimljivog i zabavnog voditelja Adama Končića, sve je prošlo bez treme. Zatim smo se spustili u dvoranu za izvođenje. Dvorana je bila predivna, odmah mi se dopala. Morali smo pričekati da se svi skupimo, pa da krenemo redoslijedom koji smo već ranije dobili. Bili smo posloženi u tri grupe po desetak učenika. Ja sam bila tek u trećoj grupi pa sam imala dosta vremena za sabrati se i pripremiti. Imala sam tremu prije nastupa, ali to je normalno. Znala sam da će sve biti dobro. Samo se trebam „skockati“ i to odraditi.
Došao je red na mene. Na sekundu sam zaboravila tekst, ali brzo sam se sjetila. Izvela sam pjesmu bez greške. Srce mi je ubrzano lupalo. Odahnula sam. Sad je sve prošlo i mogu biti mirna. Dok su se zbrajali glasovi publike i ocjenjivačkog suda, mi, učenici, imali smo malo slobodnog vremena za druženje. Upoznala sam nekoliko zanimljivih vršnjaka. Vratili smo se da čujemo rezultate. Odjednom je netko izgovorio moje ime i ime moje mentorice. Nisam mogla vjerovati! Sva uzbuđena popela sam se na binu gdje su nam dodijelili nagrade. Dobila sam i predivnu rozo-bijelu ružu koju još uvijek čuvam. Na samom kraju, napokon smo nešto i gricnuli. Pripremili su veliki stol pun mafina, sendvič, sokova… Tek sam tada shvatila da sam zapravo gladna jer nismo ništa jeli još od ranog jutra.
Polako smo krenuli kući. Po povratku smo svratili do moje mentorice i sve joj ispričali. Naravno, bila je jako ponosna i sretna zbog mojega uspjeha. A i ja sam bila ponosna na samu sebe. Nisam ni znala što sve mogu. Ovo mi je bilo predivno iskustvo u kojem sam shvatila da je sve moguće uz malo truda i dobre volje. I da nikada ne smijemo zaboraviti kako je lijep naš zavičajni govor. Obećajem sama sebi da ću i dalje pisati na njemu. Pa možda me i dogodine iznenadi kakva zanimljiva Smotra…
Hiža na briegu
Mala hiža na briegu stuji.
Drveni ubluoki i lesa stara.
Dvurišče je v cvietju, se tak liepu zgledi.
Na klimavi klupi dedek s babicum udmara.
Mali stulek, na jemu cukur i kava diši.
Ftič pupievle, klupuetec v trsju galami.
Dedek babicu žaluosnu gledi.
Lieta su prešla, ustali su sami.
Deca su v dauki udišla sviet.
ustavila jih v starinski muki.
nigdar ih nišče ne duojde glet.
Ni vnukima niesu pre ruoki.
Samu hižica stara vierna im ustala.
Spuminek na lieta minula i draga.
Mier i sreču una jim je dala,
prvi i zadji kušlec priek praga.
Sabina Flegar, 7.b razred Osnovne škole Sračinec
Mentorica: učiteljica Mirela Briševac
