ZANOS NAVIJANJA
Hrvatski navijači u bujici strasti
U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim državama, postoje različite navijačke skupine. Svaka od tih skupina ima svoju priču i tradiciju, no unatoč razlikama, zajedničke su im emocije. Te emocije su strastvene, iskrene i ponekad vrlo intenzivne.
Uočljivo je kako hrvatski navijači pokazuju veliku strast svojim ponašanjem, glasnim skandiranjem, skakanjem, pjevanjem pjesama i mahanjem zastavama što često nadmašuje samo praćenje sportske igre. To je okruženje u kojem uzbuđeni navijači stvaraju posebne veze što nadilaze prijateljstva. Ti su odnosi utemeljeni na zajedničkom podupiranju istomišljenika i svaki trenutak, gol, pobjeda ili poraz postaje dijelom nečega većega. Odlazak na utakmice, bilo domaće ili gostujuće, pokazuje koliko su navijači posvećeni svom klubu ili reprezentaciji.
Ekstremno navijanje
Međutim, hrvatski navijači već duže vrijeme pune stranice crnih kronika zbog brojnih tučnjava, dogovorenih sukoba (posebice između navijača NK Dinama i NK Hajduka), bacanja i paljenja baklji tijekom utakmica, vikanja rasističkih, diskriminacijskih i nacionalističkih uvreda (npr., 2014. u Puli na utakmici između NK Hajduka i NK Istre ili rasistički povici talijanskom nogometašu Balotellliju 2012.).
Znači li to da su hrvatski navijači uglavnom ekstremni navijači ili je riječ o nečem dubljem, o iskrenoj i duboko ukorijenjenoj strasti prema voljenom klubu, reprezentaciji ili naprosto sportu?
Kako bismo mogli razmotriti ovo pitanje, promotrit ćemo kako hrvatski navijači pokazuju privrženost klubovima ili reprezentaciji izvan i unutar Hrvatske.
Ponašanje navijača na međunarodnim natjecanjima
Hrvatski navijački zanos, posebice u nogometnim utakmicama, pokazuje određenu ekstremnost. Bez obzira o kojem se sportu radilo, strast je očita.
2025. je godina i na, snijegom prekrivenim, padinama Kranjske gore u Sloveniji, mlada hrvatska skijaška zvijezda Zrinka Ljutić u slalomu pokazuje snagu, upornost i nepokolebljivi duh. Skijalište je, osim snijegom, bilo preplavljeno euforijom i ponosom, a u trenutku kada je Zrinka prošla cilj, plamen baklje izbio je u zrak.
2023. godine u polufinalu Lige nacija između reprezentacija Hrvatske i Nizozemske, hrvatski su navijači u Rotterdamu pokazali svoju ljubav prema reprezentaciji. Dok je Hrvatska igrala ključnu utakmicu, ulice Rotterdama bile su preplavljene navijačima iz svih dijelova Hrvatske. Hrvatske su se zastave vijorile ulicama uz pjesmu, ali palile su se i baklje.
Jesu li hrvatski navijači svoj strastveni zanos pokazali i na Europskom nogometnom prvenstvu 2024. godine ili su otišli predaleko u korištenju baklji kao izraza te strasti?
Možemo reći oboje. Hrvatski navijači toliko vole svoju zemlju da bodre hrvatsku reprezentaciju posvuda u svijetu.
Kada je nogometna reprezentacija 2024. godini igrala susret 2. kola Europskog nogometnog prvenstva protiv reprezentacije Albanije u Hamburgu, upravo je ponašanje hrvatskih navijača narušilo ono što je trebalo biti trenutak ponosa i zajedništva. Naime, u tom susretu bacale su se baklje. Čin divlje strasti stavio je Hrvatsku na neslavan popis kažnjenih reprezentacija. Hrvatski nogometni savez morao je platiti kaznu zbog nedopustivog ponašanja hrvatskih navijača. Srećom, nije došlo do ozljeda i prekida igre.
Međutim, trebamo biti svjesni toga da prekid u igri nije samo prekid utakmice, nego je i prekid u emocijama svih prisutnih na stadionu. Trenutak bezobzirnog ponašanja može stvoriti negativnu atmosferu sa strahom i napetošću koja, umjesto da poveže ljude, stvara podjele. Igrači na terenu zastanu, a svi oko njih čekaju da situacija bude riješena, što samo povećava napetost.
Unatoč tome, loše ponašanje i paljenje baklji, ne samo da ometa igru, već i nanosi štetu imidžu hrvatske navijačke skupine i samoj nogometnoj reprezentaciji. Svaka bačena baklja ili neki drugi predmet na teren ostavlja osjećaj srama zato što takvo ponašanje nije dio sportskog duha.
Incidenti navijača kod kuće
2023. godine u 12. kolu SuperSport hrvatske nogometne lige NK Dinamo je gostovao kod NK Gorice i doživio poraz s 2:1. Sredinom drugog poluvremena neki navijači su pjevali ustaške budnice dok je na tribinama bio vidljiv transparent s provokativnim porukama. Pjesme koje slave ustašku prošlost i pozivaju na ideologiju povezanu s mržnjom, nasiljem i diskriminacijom, zasigurno nemaju mjesto u sportu.
Postavlja se pitanje je li taj incident bio samo dio nepromišljenog postupanja manjine ekstremnih navijača ili smo svjedoci dubljeg problema.
Prethodni incident nije bio jedini. Na utakmici 34. kola između NK Varaždina i NK Rijeke, koja se odigrala 2024. godine na stadionu u Varaždinu, pripadnici navijačke skupine Armada zapalili su četiri baklje, a dvije od njih bačene su na teren. To je izazvalo ozbiljnu prijetnju sigurnosti svim ostalim navijačima, igračima, ali i djelatnicima na sportskom događanju. Zbog ovog neodgovornog ponašanja, oba kluba (NK Varaždin i NK Rijeka) kažnjena su novčanim kaznama.
Granica između navijačke strasti i sigurnosti
Gdje je granica između navijačke strasti i sigurnosti na stadionu? Iako novčane kazne služe kao opomena, zasigurno nisu dovoljne da spriječe neodgovorno ponašanje pojedinaca, a i pitanje je koliko će ove kazne doista natjerati ekstremne navijače na promjenu ponašanja.
Korištenje pirotehnike na stadionima može imati ozbiljne posljedice. 2018. godine na stadionu Poljud dogodila se strašna tragedija kada je jedan vatrogasac bio ozlijeđen u 66. minuti utakmice između Hajduka i Dinama, nakon čega je hitno prevezen u bolnicu.
Postavlja se pitanje granice između uzavrele euforije i sigurnosti svih sudionika. Slavlje koje ugrožava nečiji život? Trebali bismo pronaći način da slavimo i pritom ne ostavljamo tragove uništavanja iza sebe.
Prava strast prema sportu znači podržavati sportaše s poštovanjem i odgovornošću, bez ugrožavanja drugih sudionika. Stadion nije bojište; navijanje nije rat. Svaka baklja koja pada ili predmet koji leti prema igračima, nije samo udarac na teren i na igrače, već je udarac u dignitet sporta, u ono što nas spaja i uveseljava. Prava snaga nije u nasilju, već u ljubavi prema domovini, u sportskoj podršci koja nije agresivna već svjetlo koje spaja, a ne razara.
Autor: Ivana Šalamun
Mentorica: učiteljica Snježana Tramburovski
