Za Vukovar i Škabrnju
Pročitajte radove koje su učenice Literarne grupe napisale za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Vukovar
Na obali tihoj, gdje Dunav spava,
stoji grad što se nikad ne zaboravlja.
Svaka cigla, svaka rana,
priča priču iz davnoga dana.
U Vukovaru je bilo mnogo hrabrih, što su stali kad su drugi pali.
Vukovaru, grade boli,
tebe narod vječno voli.
Hvala svima što su stali,
da bismo ga danas slobodnim zvali! Iz svake suze, iz svake boli,
Vukovar raste — i Hrvatsku voli.
Iva Debić, 8.b
Grad heroja
Na obali Dunava, ponosno stoji,
grad što se hrabro za domovinu bori.
U svakoj ulici priča se čuje,
o srcu što još uvijek tuguje.
Vukovaru, grade heroja i snova,
u tebi spava hrabrost nova.
Suze i nada u tebi se spoje,
u plavom nebu zastave tvoje.
Iz tame si svjetlo ponovno dao,
svojim si duhom dom obasjao.
Hrvatska te pamti, voli i zna —
tvoja je žrtva vječna i sveta sva.
Vukovaru, grade, ponose naš,
u svakom srcu ti čuvaš svoj glas.
Grad heroja, simbol si mira,
u tebi zauvijek domovina diše i svira.
Jana Šalamun, 8.b
Vukovar
Dragi moj Vukovaru,
proživio si svašta.
Vidio si dobro i loše.
Dragi moj Vukovaru,
da nije bilo tebe
nitko ne zna kako bi
sve ovo završilo.
I zato ti hvala.
Ti si našoj Hrvatskoj štit.
Njezin drugi otac.
Tvoji dani su tužni,
ali ujedno i sretni
jer živiš i dalje za sve ljude.
Larisa Božić, 5.c
Vukovar
Dragi Vukovaru,
jedva čekam da te vidim.
Ti si pun boja i ljepote.
Volim te jer si
jako lijep grad.
Znam da si svašta proživio.
Zato ti i pišem ovu pjesmu.
Da se prisjetimo svega
što se događalo
i iz mržnje rađalo.
Na tvoj dan
neka svakome bude san
da više ne bude rata
i da vole se mama i tata.
Eli Stipan, 5.c
Vukovar
Dragi moj, lijepi Vukovaru,
u tebi žive dobra srca.
Oporavljaš se brzo, vidim.
Ti si naš dom,
Hrvatska živi u srcu tvom.
Voljet ćemo te i paziti.
Oči nećemo s tebe skinuti.
Mia Loparić, 5.c
Vukovar
Voljeni grade
U tebi žive nade.
Ko sunce sjajiš,
O, radost nam daješ.
Volimo te svi,
A ponosan stojiš ti.
Ratu prkosiš.
Literarna grupa
Moj Vukovar
Vukovaru, grade kraj rijeke,
u tebi su priče velike.
Tvoje nebo pamti dane
tužne i suncem obasjane.
Sada sjajiš u novom sjaju,
cvijeće raste po tvojem kraju.
Djeca trče, pjesma zvoni,
moje te srce beskrajno voli.
Vukovaru, hrabri grade,
ti si srce s kojeg kamen ne pade.
Grad u kojem za sve ima nade.
Lea Šestanj, 7.b
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje nije običan dan u kalendaru.
Govorimo o danu sjećanja na prošlost i naše heroje. To je dan koji nosi težinu bola i suza, ali i nevjerojatne snage. Toga dana osjećam da cijela Hrvatska diše zajedno. Kada pomislim na Vukovar i Škabrnju, pomislim na heroje tih mjesta, na one koji nisu posustali ni pod najtežim napadima. Ta mjesta su poput stabala koje je pogodilo strašno nevrijeme, ali znate, ona su uspjela ponovo izrasti, snažnije, s korijenima duboko u zemlji. Iako nisam rođena tada, osjećam kao da je Vukovar moj grad, kao da me svojim duhom zove da ga ne zaboravim. Možda je to zato što, unatoč tome što nisam bila tamo, svaka priča, svako svjedočanstvo, svaki trenutak tih ljudi, postao je i moj trenutak. Mogu samo zamisliti kako je bilo vidjeti dimove iznad grada, čuti pucnje, osjećati strah. I da, Vukovar nije običan grad. Postao je simbol života i nade. Taj grad je kao plamen svijeće koja nikada ne prestaje gorjeti. Kada razmišljam o tom danu, o onima koji su ostali, borili se i dali život, osjećam da su ti ljudi heroji u pravom smislu te riječi. Nisu zaboravili na svoje bližnje, na svoju domovinu. Oni su ušli u povijest ne zato što su nosili oružje, već zato što su nosili nešto puno važnije, a to su vjera, nada te ljubav prema domovini. Sjećam se priče o onima koji su proveli dane u opkoljenom Vukovaru, gledajući kako grad gori, kako se ruši, ali nikada ne gubeći vjeru. Svaka ulica u Vukovaru nosi svoje rane, ali i svoje svjetlo. Ako zatvorim oči i zamislim grad, vidim ga kao sliku koja se polako razvija iz tamnih tonova u svjetlije boje, iz smrti u život. Mogu zamisliti kako su hodali oni koji su ostali i kako je svaki njihov korak bio borba za preživljavanje. Kao da su hodali po staklu, znajući da svaki korak može biti posljednji, a opet nisu posustali. Nikada nisu posustali. Vukovar nije bio samo grad u opasnosti. Bio je borba za preživljavanjem. Dok je Vukovar gubio ljude, gubio zgrade, istovremeno je dobivao nešto mnogo jače, a to je nada. Sjećanje na Vukovar nas podsjeća da ne smijemo zaboraviti. Da ne smijemo okrenuti leđa onima koji su dali sve.
Vukovar nije samo mjesto na karti. Onaj nekadašnji tihi, ali neuništivi glas otpora koji je odjekivao među ruševinama, taj grad je danas glas nade i opstanka. Vukovar je više od grada. To je grad heroja, nade, ljubavi, nevjerojatne snage, života, ali i strpljivosti.
Ivana Šalamun, 8.b
Mentorica: učiteljica Mirela Briševac
