U sklopu grupe “Mladi povjesničari – Mladi građani” tijekom Tjedna darovitosti učenici su pokazali neke scenske pokrete.
Teatar potlačenosti je forma interaktivnog pozorišta čiji je tvorac brazilski reditelj i aktivista Augusto Boal. Bogatstvo Teatra potlačenosti leži u umjetničkoj snazi koja potiče promjene u realnosti, sada i ovdje. Nastao je 1971. godine sa specifičnim ciljem da se bavi lokalnim socijalno-političkim problemima, dok se danas koristi u uspostavljanju svih vrsta društvenih dijaloga. U Evropi se proširio i postao vrlo prisutna forma primjenjenog pozorišta. Kroz razvoj tehnike, uočeno je da se sve forme Teatra potlačenosti nezavisno od toga gdje su nastale, mogu razvijati i koristiti u svim dijelovima svijeta, jer predstavljaju univerzalan oblik izražavanja i transformacije. Teatar potlačenosti je bio korišten od strane seljaka, radnika, a kasnije, od strane učitelja i studenata; sada i od strane umjetnika, socijalnih radnika, psihoterapeuta, nevladinih organizacija. Na početku je korišten u malim, skoro skrivenim mjestima, sada na ulici, u školama, crkvama, poslovnim zgradama, pozorištima, zatvorima…
Jedna od tehnika Teatra potlačenosti je igra. Sve vrste igara posjeduju jasna pravila koja moraju da se prate, dok u isto vrijeme, igre imaju apsolutnu potrebu za kreativnošću i slobodom. Teatar potlačenosti možemo definirati i kao savršenu sintezu suprotnosti – discipline i slobode. Augusto Boal, osnivač teatra potlačenih je rekao: “Disciplina naše igre je vjerovanje da moramo da ponovo uspostavimo pravo svakoga na dostojanstveno postojanje. Vjerujemo u solidarnost. Teatar je jezik i kao takav može da se koristi kako bi se pričalo o svim ljudskim odnosima, a ne da bi bio ograničen samim pozorištem.”
Teatar potlačenosti je, dakle, sistem pozorišnih radionica i interaktivnih predstava koji omogućava ljudima da djelujući na sceni postanu aktivni kreatori vlastitih života.
Fotografirao i tekst pripremio: učitelj Željko Martan
