Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis ‘Početne koordinate’ dobila je 2017. Knjiga je objavljena 2018. i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine te međunarodnom nagradom Mostovi Struge.
Godine 2018. dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga ‘Lovostaj’ objavljena je 2019.
Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču.
Članica je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.
Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na desetak jezika. Izbor pjesama izašao joj je na francuskom jeziku (‘Ciel sous tension’, L’Ollave, 2019.). ‘Početne koordinate’ prevedene su i objavljene na makedonskom jeziku u sklopu nagrade Mostovi Struge.
https://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clanstvo/clan/monika-herceg
Monika Herceg: TEOREM O SESTRAMA
Ako vjetar kaže da vam je otići, ljubav je spremna
spakirati bilje i preuzeti odgovornost
Koraci životinja u samoćama
ostavljaju putokaze za sutra
Posuđene ruke dobro te služe
klateći se nesigurno kao tvoje
U disanju neba čuješ neočekivane poljupce
Njihov plamen ponekad izazove požar,
ponekad samo val vrućine
Ako zemlja kaže da vam je ostati, ljubav je spremna
spustiti se u smrznutu zemlju i zazelenjeti
Od ovog bijega ništa u vama još ne sluti
što je zaista zima i koliko ste nespremne
dočekati je kao bosonoge sestre
Zapisi sedmaša o “Teoremu o sestrama”
Ova pjesma ima više poruka koje su ljudi današnjice zaboravili. Samo trče za novcem i svakakvim planovima za budućnost bez da uživaju u sadašnjosti. U redu je imati planove, no ponekad možemo biti bez planova i osvrnuti se na neku rutinu koja tvori naš dan. Moramo shvatiti da život s ljudima nije jednak kao život u samoći. Moramo imati obzira prema ostalim ljudima pa tako i oni prema nama. Tad će svijet biti bolje mjesto.
Elena Hečimović, 7.c
Kada sam čitao ovu pjesmu osjećao sam se čudno. Primijetio sam da se pjesma sastoji od dva dijela: što napraviti kada vjetar kaže da treba otići,a što kada zemlja kaže da treba ostati. Pjesma mi se sviđa. Sviđa mi se zato jer govori dosta o životu. Govori kada zapravo treba otići,a kada ostati.
Teo Levanić, 7. c
Na prvi mah mi se činilo da je riječ o ljubavi koja cvjeta u proljeće, ali sve mi se više čini da se radi o svim godišnjim dobima.
Svako godišnje doba predstavlja drugačiju vrstu ljubavi. Koraci usamljenih životinja me podsjećaju na jesen. Jesenska ljubav je ona koju imamo za stare, bolesne i slabe. Poljupci neba mi govore da se netko već toliko zbližio s njim da će se uskoro i upoznati. Izazvan požar je onaj bijes i strah koji se javlja kad pomislimo na smrt. Ne želimo izgubiti voljenu osobu, ali bliži se zima. U pjesmama je zima često prikazana kao smrt dok je proljeće vrijeme novog života. Ljubav koja se spušta u zemlju i zeleni me asocira na ljubav koju više ne možemo pokazati jer osoba koja ju zaslužuje više nije ovdje. Ta ljubav ne nestaje, ostaje i zeleni se u nama. Podsjeća me na proljeće, znam da će jednog dana doći.
Zima je prikazana kao bosonoga sestra koju nismo spremni dočekati. Nikad nećemo biti spremni, ne želimo ju dočekati, ali ona će doći i dio je života.
Laura Hublin, 7.c
Ova pjesma ima nježan ugođaj. Kad je čitam, osjećam se sretno. Mislim da ova pjesma govori o tome da moramo dobro promisliti prije nego napravimo neku stvar ili ne ( želimo li to ili ne) i da uvijek trebamo odabrati što je za nas bolje.
Vito Vujnovac 7.a