Razgovor s Mladenom Kopjarom

U srijedu 8. svibnja 2024. gost u našoj školi bio je Mladen Kopjar.

Mladen Kopjar rođen je 1975. u Zagrebu gdje je završio studije prava i bibliotekarstva. Radio je u objema strukama i pisao za dnevne novine, a od 2008. je samostalni umjetnik. Objavljuje prozu, dramu i poeziju te prevodi s engleskoga jezika. Na Hrvatskom radiju emitirane su mu dvadeset tri radiodrame i niz priča. Kratku prozu i poeziju objavljivao je u listovima Brickzine, Fantom slobode, Književna Rijeka, Književnost i dijete, Modra lasta, Plima, Prvi izbor, Radost, Republika, Riječ više!, Riječi, Smib, Svjetlo, Ubiq, Vijenac i Zarez. Tridesetak priča uvršteno mu je u čitanke za osnovnu školu. Objavio je zbirke priča Veliki Bijeli i Depilacija, zbirke radiodrama Plava kuverta, Otrovne žlijezde i Vražji postolar te trinaest knjiga za djecu i mlade: Trenutak s Tanjom, Čokoladne godine, Šifra kineske kornjače, Žganci od vanilije, Ljubav, padobranci i izvanzemaljci (Nagrada “Ivana Brlić-Mažuranić” za pripovijetke i kratke priče), Autobus za Mjesec, Zvjezdanin prah, Poštanski Marko, Suze za pingvine, Sjena brončanog štakora, Moj tata Indijanac, Djed Mlaz i Petrin PIN. Za najmlađe čitatelje napisao je slikovnice Dinosaur Cvjetko i Plamenko u lovu na mamuta. Živi i radi u Varaždinu.

Za našu Dugu Mladen Kopjar je dao poseban intervju nakon razgovora s učenicima naše škole i predstavljanja svojih knjiga.

RAHELA: Možete li nam odgovoriti na nekoliko pitanja?

KNJIŽEVNIK: Rado!

RAHELA: Koja Vam je najdraža knjiga koju ste napisali i zašto?

KNJIŽEVNIK: To je nemoguće reći. To je kao da netko pita roditelje koje mu je najdraže dijete.

RAHELA: Postoje li neki dijelovi knjige koji su vas inspirirali stvarnim događajima ili ljudima?

KNJIŽEVNIK: Ne. Ne mogu reći da je jedan lik zapravo preslikan iz stvarnosti.

RAHELA: Volite li životinje?

KNJIŽEVNIK: Jako volim životinje.

RAHELA: Kako se osjećate kada knjigu možemo svi mi pročitati?

KNJIŽEVNIK: Jako mi je drago kad volite određene likove u knjizi jer, naravno, književnici pišu za čitatelje da im bude zanimljivo.

RAHELA: Volite li jesti žgance?

KNJIŽEVNIK: Ne. To mi je jedna trauma iz vrtića. Kad smo jeli žgance s mlijekom, ja nikad to nisam jeo, nego mi je teta kuharica uvijek nešto drugo napravila za jesti. RAHELA: Po čemu ste odlučili dati ime papigi Demosten u knjizi Žganci od vanilije?

KNJIŽEVNIK: Demosten je poznati antički govornik, a Demosten u knjizi jako voli pričati.

DANIJELA: Kako odabirate imena likova svojih romana? Uzimate li imena svojih bližnjih ili prijatelja?

KNJIŽEVNIK: To izbjegavam. Međutim, postoji jedna priča Trema i moja supruga mi je bila inspiracija za tu priču. Naime, ona ima veliku tremu pred nastup, a ja ju zovem Bobica. U priči se djevojčica isto zove Bobica.

DANIJELA: Koliko ste imali godina kad ste shvatili da ste nadareni za pisanje?

KNJIŽEVNIK: Kad sam otkrio da volim pisati, imao sam možda deset godina.

DANIJELA: Kada ste izdali svoju prvu knjigu i kako se zvala?

KNJIŽEVNIK: Moja prva knjiga objavljena je točno prije dvadeset godina i zove se Trenutak s Tanjom.

DANIJELA: Jeste li ponosni na sebe?

KNJIŽEVNIK: Najviše sam ponosan kad me moj sin Fran zagrli.

DANIJELA: Kako se zove Vaša omiljena knjiga i tko je njen autor?

KNJIŽEVNIK: Tajni dnevnik A. Molea i napisala ju je Sue Townsend.

DANIJELA: Postoje li stvarno zveckave narcise?

KNJIŽEVNIK: Ne.

JANA: Kako to da ste se iz Zagreba preselili u Varaždin?

KNJIŽEVNIK: Zato što je moja supruga Varaždinka i ja sam se kod nje preselio.