22. listopada 2016. godine u Svetom Ivanu Zelini održala se Smotra Dragutin Domjanić, popularno nazvana „Mali kaj v Zelini”. To je smotra za mlade pjesnike koji pišu na kajkavskom dijalektu.
Ujutro rano krenula sam s mamom, mlađim bratom i učiteljicom Mirelom Briševac na put. Od 
uzbuđenja nisam spavala cijelu noć. Čim smo stigli, gradonačelnik tog malog zagorskog grada srdačno nas je dočekao u gradskoj vijećnici i pozdravio riječima pohvale. Podsjetio nas je zašto smo tamo došli, što ćemo sve raditi, odnosno kakav su nam program pripremili. Na ulasku u drugu dvoranu počastili smo se svježim jutarnjim slasticama. Stigli smo u najveću dvoranu, nalik na Cinestar, zauzeli mjesta i program je počeo. Djeca iz svih krajeva Hrvatske, od prvih razreda pa sve do srednjih škola, čitala su svoja kajkavska remek djela. Bilo je tu svakakvih tema: od pejsažnih (Sonce, Mladi mesec, Oko moje hiže, Listek žotek, Ivanščica i ja) do školskih ( Moja škola, Je kesne?), zatim onih starih, već pomalo zaboravljenih, kajkavskih motiva i običaja (Kruvek, Žarvi, Žganci, Pepica, Pikapolonka, Črlene čizmice) pa sve do ljubavnih (Tvoji lasi, Nesem ti stigla reči) ili šaljivih opisa zgoda iz svakodnevnog života ( Šoping, Proščeje, Oj sim, i sl.). Neću vam otkriti koje su bile moje omiljene pjesme, ali mislim da sam dobila nove ideje za pisanje. Mama se, barem mi se tako činilo, nakratko vratila u djetinjstvo pažljivo slušajući slatke međimurske stihove kojih 
je bilo u mnogim izvedbama. Učiteljica je također uživala, možda je usput smišljala nove teme koje će nam zadati za pisanje na Literarnoj grupi. A brat? On je samo slušao i smješkao se. Sumnjam da je baš sve razumio, ali nema veze. U svakom slučaju dobro je što smo ga poveli jer je i on počeo dolaziti na Literarnu grupu. Bit će nešto i od njega! Između nastupa recitatora slušali smo glazbene točke i igrokaze koje su pripremila djeca iz pristiglih škola. Ispred same dvorane mogla se pogledati i izložba likovnih radova s temama pjesama koje su se recitirale. Kajkavskog štiha i vica programu nije nedostajalo, a svemu je tome pridonio i zanimljiv, rekla bih i pomalo smiješan voditelj, popularni Vid Balog, koji nas nije prestao uveseljavati i nasmijavati sve do kraja priredbe. Kasnije su se dijelile nagrade, a onda zasluženi ručak. Nakon jela, primili smo priznanja i zbirke s ovogodišnje smotre te se fotografirali na pozornici. Na kraju smo pogledali zanimljiv crtani film Gus-mala ptica, veliko putovanje. Primijetila sam da su ga s oduševljenjem pratili i odrasli, pa tako i učiteljica Briševac i moja mama.
Puni utisaka krenuli smo kući. Putem smo još dugo razgovarali o događajima na smotri. Bilo mi je to iskustvo koje ću sigurno još dugo pamtiti.
Ervina Flegar, 7. b
Kategorija rada: Osvrt
Mentorica: Mirela Briševac
Listopad, 2016.
Pu Zagurju gor i dol
Vjutru ranu smu se zbudili,
v sedmi vuri pred škuolom bili.
Autubus je fletnu vuziu
i pred Gupčevu lipu nas pustiu.
Pri velikum zdiencu smu se zadržali
i nutri druobne peneze metali.
Za sreću tuo je išlu,
a kak bu zišlu, bu zišlu.
Staru hižu v Kumruvcu su nam kazali,
makar ji gazdu niesmu puznali.
V Krapini dvie su špilje bile
v štere su se neandertalke skrile.
Čez miliarde liet su nas vudili,
a mi smu se z veseljem pratili.
Več smu nie snage meli,
na mefku travu smu si seli.
Suonce se pulefku skrilu,
a nam je dimu puojti bilo.
Ervina Flegar, 7. b
