Što to šušti u dvorištu mom?
To vjetrić pjeva pjesmu po svom.
Lišća na drveću nema više,
a stigle su i prve jesenske kiše!
Žao mi je što ljeta nema više,
ali volim kad jesensko voće zamiriše.
Marta Jurčević, 6.b
Mentorica: učiteljica Vlasta Pokos
U PROLJEĆE SU SVI TRAVNJACI PUNI MASLAČAKA. MASLAČAK JE LIJEPI ČAK I KAD ODCVATE.
Izvannastavnu aktivnost „Literarne maštarije“ u našoj školi pohađa dvadesetak učenika, od kojih polovica predano i marljivo pišu literarne radove na svojem zavičajnom govoru. Tako je tijekom ove školske godine petero njih sudjelovalo na raznim natječajima i smotrama kajkavskoga pjesništva.
U jednoj učionici osnovne škole učiteljica Ana je svaki dan primjećivala nešto čudno – njen omiljeni stolac uvijek je bio na drugom kraju učionice, i to nakon svakog odmora. Znala je da je to djelo nekog nestašnog učenika, ali nije znala tko je krivac.
Jedne lijepe noći, na mirnom oceanu, bila je zavezana jahta. Zatim je do nje došao trajekt. Trajekt je rekao jahti da je lijepa i zajedno su se nasmijali. Jahta je pitala trajekt može li ju odvezati. Trajekt ju je odvezao i odveo ju je gledati zvijezde. Zaljubili su se je jedno u drugo i obećali si da će ova ljubav trajati vječno.
Budi se jesen. Oblači svoj zlatni kaput. Vani se čuje razgovor ptica. Ljudi i životinje marljivo rade.
Djed mi je ispričao da je kao dječak polazio nastavu u današnjoj zgradi Općine i to samo prva dva razreda. Išao je s kravama na ispašu, a one su bile tako pitome da su oni mogli igrati nogomet na livadi