Jedna od zadanih osnovnoškolskih lektira je Mali princ. Posudila sam knjigu i pomislila: Ah, još jedna dosadna lektira za pročitati… A onda se odjednom u kinima pojavio najnoviji Disneyev uradak – Mali princ. Film snimljen po istoimenom naslovu. Teta mi je predložila da ga zajedno pogledamo, trebat će i njezinoj djeci, mojim bratićima, iako su mlađi od mene. Pristala sam. Nisam niti slutila koliko će taj „Dječak zlaćane kose” promijeniti moj pogled na svijet oko mene. Čim sam ga ugledala, njegov me lik oduševio. Gutala sam svaku njegovu rečenicu, pokret, izraz lica. Toliko osjećaja, topline i mudrih riječi dugo nisam našla u nekom filmu, a kamoli lektiri. Pa ta povezanost s njegovom ružom, neshvaćanje odraslih, djevojčica koja shvaća prave vrijednosti života kroz priču koju joj priča simpatični starac…zaista predivno. Preplavili su me osjećaji kakve do tada nisam ni znala da posjedujem. Izlazeći iz kina, pred očima sam vidjela samo njegovu sliku kako stoji na vrhu planete i gleda u zvijezde. I ja sam ih tražila, kad sam se vratila kući, kroz prozor svoje sobe. I sanjala sam Malog princa. Drugi sam dan jurila iz škole kako bih što prije pročitala knjigu, za koju sam u početku mislila da je dosadna i da ću je „preskočiti” ovaj mjesec. U školi sam danima prijateljicama prepričavala radnju filma. Ali one nisu shvaćale moje oduševljenje. Možda sam ih sve trebala povesti u kino. Znam, učinit ću to uskoro, za rođendan! Priredit ću im filmsko iznenađenje, a onda možemo nastaviti zabavu kod kuće. I još nešto: roditeljima ću za Božić darovati knjigu Mali princ. Mislim da je krajnje vrijeme da i oni počnu čitati dobre lektire!
Paula Mašić, 7. c
Mentor: Mirela Briševac
