U Osnovnoj školi Sračinec postoji mnogo djece sa različitim talentima u različitim područjima. Ovaj intervju napravljen je s učenicima 8. razreda koji su postigli, ali i još uvijek postižu izvanredne rezultate tijekom 2016./2017. godine. Izabrana su tri učenika s najboljim rezultatima iz područja fizike, kemije i hrvatskog. Cilj ovog intervjua jest upoznati se s tim učenicima.
- Znamo da si pametan/pametna i talentiran/talentirana. Je li to tako od malena? Pošto je za tvoje znanje trebalo puno truda, tko te je i kako potaknuo na učenje?
Antonija: Prije svega, hvala na lijepim komplimentima. Smatram da je svatko od nas talentiran na svoj način, a što se mene tiče oduvijek sam se trudila i davala ono najbolje od sebe i izgleda da se trud isplatio. Moj rad su u velikoj mjeri potaknuli moji roditelji i drugi članovi obitelji, moji profesori, odgajatelji iz vrtića, ali i ja samu sebe potičem na učenje i rad.
Matija: Od malena sam bio malo drukčiji od ostalih na što sam s jedne strane ponosan, opet mi i malo smeta. Na učenje su me roditelji poticali od prvoga razreda i ni u jednom trenutku mi nisu „naređivali“ po tom pitanju. Danas me nitko osim mene ne potiče na učenje i puno puta se dogodi da sam jednostavno lijen za to.
Samuel: Kad sam bio mali nisu mi organizirali natjecanja pa ne znam. Na učenje su me potaknuli učitelji.
- Koji su prema tvojem mišljenju najvažniji događaji u tvojem djetinjstvu?
Antonija: Najvažniji događaji u mojem djetinjstvu bili su rođenje moga mlađeg brata, polazak u vrtić i polazak u školu.
Matija: Jedan od važnijih događaja je bio priključenje dječjem zboru Štigleci i cijeli period dok sam tamo pjevao. Tamo je ujedno počeo moj „glazbeni život“.
Samuel: Vjerojatno rođenje.
- Kako si se osjećao/osjećala na početku školovanja odnosno u prvom razredu?
Antonija: Kada sam prvi puta došla u prvi razred bila sam zbunjena, preplašena i sramežljiva jer većinu učenika nisam poznavala, no kasnije smo svi postali dobri prijatelji, zabavljali smo se i danas ne bih voljela da je bilo drugačije. Smatram da je početkom školovanja počelo jedno novo poglavlje mojeg života.
Matija: . Uzbuđeno i čudno.
Samuel: Osjećao sam se opušteno.
- Koliko truda odnosno sati na dan potrošiš na učenje i koja je tvoja tajna dobrog učenja?
Antonija: Teško je točno definirati koliko sati dnevno provodim učeći zato što je svaki dan poseban i drugačiji. Smatram da ne postoji „tajna“ dobrog učenja, ali u učenju su važni dobra organizacija, kreativnost, opuštenost…
Matija: To bude obično 1-2h, ali valja napomenuti da ne učim svaki dan. Moja tajna dobrog učenja je potpuna koncentracija, koja ponekad meni nedostaje, i smatram da je najbolje vrijeme učenja između 18: 00h i 22: 00h.
Samuel: Ovisi kojih predmeta. Većinu predmeta učim na satu slušajući.
- Koji te od predmeta najviše zanimaju i zašto?
Antonija: Od predmeta me najviše zanimaju hrvatski jezik, kemija i fizika. Kemija i fizika zanimaju me zato što nam daju odgovore na sve što nas okružuje, objašnjavaju sve prirodne pojave… Hrvatski jezik me zanima jer volim čitati pa mi književnost stvara zadovoljstvo, a sam jezik mi je važan jer je on dio mene, moga identiteta i smatram da ga trebam njegovati i unapređivati, a rječnik obogaćivati novim riječima zato što hrvatskim jezikom razmišljam, govorim, mislim i osjećam.
Matija: Najviše me zanimaju Fizika i Kemija. Ne znam zašto.
Samuel: Fizika, matematika i informatika. Jednostavno mi je zanimljivo učiti te predmete.
- Zašto se toliko posvećuješ učenju? Ukratko objasni.
Antonija: Učenju se posvećujem jer smatram da učimo cijeloga života. Učenje je važno za moju budućnost.
Matija: Već sam rekao da se ne posvećujem učenju toliko koliko svi misle. Također ne učim sve predmete podjednako jer me neki stvarno ne zanimaju pa gradivo „štrebam“ i to ako imam volje. Moj pravi razlog za učenje ne postoji.
Samuel: Tko je rekao da se TOLIKO posvećujem.
- Uz toliko posla, koliko vremena na dan izdvajaš za sebe i kako ga provodiš?
Antonija: Slobodno vrijeme provodim odmarajući se, družeći se s obitelji, čitajući knjige i sl., a na dan za sebe izdvojim onoliko koliko mi je potrebno.
Matija: Teško je izdvojiti vrijeme za sebe ako računam i svoju srednju glazbenu školu. Ako se nađe slobodnog vremena, bavim se svačime, ali volio bih više vremena provoditi sa svojim prijateljima jer sam po prirodi ekstrovertna osoba, a nemam toliko vremena za druženje s njima iako bih volio imati.
Samuel: Nakon škole uglavnom sam vani ili s prijateljima kad nemam trening. Navečer učim ili radim zadaću.
- Znamo da ideš na mnoga natjecanja. Je li ti naporno pripremati se za njih? Opiši kako izgledaju tvoje pripreme?
Antonija: Za svako natjecanje potrebno je uložiti mnogo truda i posvetiti mu se, ali ako voliš ono što radiš, ništa nije teško. Natjecanja nose mnogo odricanja i priprema, a ja se za svoja pripremam kontinuirano rješavajući zadatke, proučavajući materijale i knjige.
Matija: Da. Naporne su pripreme. Pripremam se uglavnom u školi na dodatnim satovima, a kod kuće ako stignem i ako imam volje.
Samuel: Dolazim na sve grupe na kojima se pripremam za natjecanja, a doma si naučeno gradivo ponovim i vježbam.
- Koliko vremena na dan izdvajaš za gledanje televizije? Pratiš li onda neke poučne sadržaje? Nabroji neke. Pronalaziš li nešto korisno u njima?
Antonija: Na televiziji obično gledam filmove (dokumentarne, animirane, igrane, crtane…) ili druge sadržaje koji me zanimaju, ali nisu svi poučnog sadržaja. Svaki dan provodim drugačije i ne gledam televiziju jednako, stoga mi je teško definirati vrijeme koje provodim pred televizorom.
Matija: . Televiziju u zadnje vrijeme uopće ne gledam.
Samuel: Otprilike jedan i pol sat. Neke dane uopće ne gledam televiziju.
- Ukratko nam opiši kako izgleda tvoj 1 dan.
Antonija: Obično, ujutro odlazim u školu, a nakon što se vratim iz škole pojedem ručak i napišem zadaću. Kasnije odvojim malo vremena za svoje slobodne aktivnosti nakon čega ponovo učim i pripremam se za natjecanja. Na kraju dana obično pročitam ulomak knjige ili enciklopedije, spremim se i odem u krevet.
Matija: . Ukratko: ustajanje – škola – glazbena škola – zadaće – slobodno vrijeme (ako ga uopće ima) – spavanje.
Samuel: Probudim se i odem u školu. Nakon škole sam s prijateljima ili na treningu. Ponekad navečer odem na misu i nakon mise učim i radim zadaću.
- Postoji li dan kad ne učiš? Opiši kako izgleda.
Antonija: Rijetki su dani kada baš ništa na učim, a oni su isti kao i svi ostali osim što je onaj dio školskih obaveza zamijenjen slobodnim vremenom i aktivnostima.
Matija: . Ima ih puno. Tih dana volim se družiti s prijateljima ukoliko su dostupni.
Samuel: Postoji i izgleda isto kao i svaki dan.
- Koji je tvoj najveći strah i bi li se mogao u ovome trenutku suočiti s njime?
Antonija: Moj najveći strah je da u životu ne postignem ono što želim i da ne razočaram samu sebe, ali se s tim strahom trenutno nisam spremna suočiti.
Matija: Imam ja puno strahova s kojima se ne mogu nositi.
Samuel: Mogao bih, ali još nisam siguran koji je to.
- Tko je tvoja najveća moralna podrška u životu i zašto ti je tako posebna?
Antonija: Moja najveća podrška u životu su moji roditelji i obitelj koja me podupire u svemu što radim i pomaže mi suočiti se s problemima i riješiti ih.
Matija: . Imam mnogo podrške, ali smatram da sam ja sam sebi najveća moralna podrška.
Samuel: Roditelji, jer me i oni sami uče živjeti.
- Jesu li tvoji roditelji imali utjecaj na tebe kod učenja ili donošenja važnih odluka kod natjecanja? Jesi li ih slušala/slušao iako se možda ponekad nisi slagala/slagao s njima?
Antonija: Moji roditelji su na mene imali velik utjecaj jer su mi uvijek savjetovali ono što je bilo i što je najbolje za mene. Iako ponekad nisam dijelila njihovo mišljenje u donošenju odluka uvijek su mi pomogli učiniti pravu stvar.
Matija: Jesu, imali su utjecaja. Što se tiče natjecanja savjetovali su mi mnogo toga, ali nisam ih baš u svemu slušao.
Samuel: Da, jesu. Oni su mi govorili kako da lakše naučim gradivo i poslušao sam ih u većini slučajeva.
- Jesi li ikad varala/varao pod testovima ili natjecanjima? Kako si se tada osjećala/osjećao?
Antonija: Na natjecanjima nikada nisam i ne bih varala jer smatram da na natjecanjima ipak pokazujemo svoje znanje. Što se testova tiče uvijek sam se koristila dozvoljenim, a za ostalo pitajte učitelje.
Matija: Na natjecanjima nikad nisam varao, a pod testovima u školi u iznimnim slučajevima. A za osjećaj, ne znam jer nikada ne razmišljam u takvim situacijama kako se osjećam.
Samuel: Nikad ne varam pod natjecanjima i testovima jer to nije fer prema drugima koji se trude.
- Učiš li se za sva natjecanja toliko koliko za redovni program u školi kroz godinu? Kako se natjecanja uklapaju u tvoj redovni program i za što ti je potrebno više vremena?
Antonija: Natjecanja ne mijenjaju moj redovni program kroz godinu jedino što bitno mijenjaju jest moja organizacija poslova i obaveza. Za natjecanja učim izvan redovnog školskog programa.
Matija: Naravno da je više vremena potrebno za natjecanja, ali ako se svlada gradivo na redovnoj nastavi, nije potrebno puno vremena za pripremu za natjecanje.
Samuel: Za natjecanja učim malo više te jednostavno izdvojim jedan dio dana za njih.
- Imaš li neke hobije? Nabroji ih i objasni kako utječu na tvoje svakodnevno učenje.
Antonija: Moji hobiji su čitanje knjiga, pisanje, vožnja biciklom, a pokušavam ih što više uključiti u proces učenja i svakodnevnog rada.
Matija: . Nemam neki specijalan hobi, tako da ni ne znam kako utječu na moje učenje.
Samuel: Volim čitati knjige, ali i baviti se sportom.
- Žališ li možda za toliko uloženog vremena za učenje? Objasni.
Antonija: NE, ne žalim jer smatram da mi učenje u životu može donijeti samo dobro i pomoći mi u svakodnevnim problemima. Učenje je proces koji traje cijeloga života, stoga smatram da me čeka još mnogo učenja u životu.
Matija: Ponekad da, ali to nije često.
Samuel: Ne. Čemu žaliti nešto što ti je koristilo.
- Na koji način provodiš svoje praznike? Ukratko opiši.
Antonija Čitam, putujem, odmaram se, družim se i provodim vrijeme s obitelji i rođacima, vozim bicikl…
Matija: Uglavnom se volim družiti s prijateljima, baviti se sportskim aktivnostima kod kuće itd.
Samuel: Odmaram se od škole. Kad se odmorim od škole, počne nova školska godina.
- Na kraju toliko uloženog truda sigurno će se jednog dana isplatiti, što planiraš u budućnosti? Jesu li ti natjecanja pomogla kod izbora?
Antonija: Natjecanja su mi pomogla pri stvaranju vizije mojeg života u budućnosti jer su mi pomogla da shvatim što me čini sretnom i zadovoljnom pri radu. Nisam u potpunosti sigurna čime se planiram baviti u budućnost, ali znam da će biti povezano s znanošću ili hrvatskim jezikom.
Matija: U budućnosti planiram studirati na PMF-u, nisam siguran što, ili na Muzičkoj akademiji Zagreb završiti teoriju glazbe.
Samuel: Vjerujem da jesu, iako još nisam siguran za svoju budućnost.
- Misliš li da ćeš se lakše zaposliti izvan Hrvatske? Bi li to želio/željela i ako bi u koju državu bi najradije otišao/otišla?
Antonija: Smatram da je danas još prerano govoriti o zapošljavanju, a pogotovo o zapošljavanju u inozemstvu. O tome iskreno nisam razmišljala, stoga vam ne mogu dati odgovor na to pitanje.
Matija: . Još uvijek nema potrebe razmišljati o tome.
Samuel: Možda, ali nemam neku preveliku želju.
- Smatraš li da si dao/dala sve od sebe? Jesi li sveukupno zadovoljan/zadovoljna sobom i svojim rezultatima?
Antonija: Sobom i svojim rezultatima zadovoljnija sam i ponosnija, nego što sam mogla sanjati. Smatram da mogu još puno toga učiniti i postići u životu jer u sve ulažem ono najbolje od sebe.
Matija: Iskreno, ne dajem uvijek sve od sebe, ali sam uglavnom zadovoljan svojim rezultatima.
Samuel: Uvijek može bolje, ali zadovoljan sam svim rezultatima.
- Kao ovako pametnog/pametnu, marljivog/marljivu i talentiranog/talentiranu sigurno te hvale i podupiru. Kako se tada osjećaš? Kako utječu na tebe svi oni koji te podržavaju i jesi li im zahvalan/zahvalna na tome?
Antonija: Zahvalna sam na svakoj potpori i pohvali jer me one potiču i hrabre da se trudim još više iako mi je ponekad neugodno kad me netko pohvali. Svima koji mi pomažu i podupiru me dugujem veliku zahvalnost jer sve ono što sam postigla ne bi bilo ostvarivo bez njihove podrške, pomoći, razumijevanja…
Matija: Ovisi tko me hvali i podupire jer ovisno o tome se ponekad osjećam posramljeno, a ponekad sam sretan zbog toga, ali bez obzira na to svima sam zahvalan na tome.
Samuel: Osjećam se sretno te se nastavljam truditi i dalje. Jako sam im zahvalan.
- Koja ti je najveća želja u budućnosti?
Antonija: Putovati svijetom, učiti i raditi ono što volim i što me usrećuje.
Matija: Nisam ni sam siguran koje su moje želje za budućnost.
Samuel: Iskreno, nisam siguran.
Posebna pitanja za Antoniju
- Misliš li da si uspješnija od Matije?
Smatram da smo oboje uspješni u stvarima koje volimo.
- . Postoji li između vas dvoje natjecateljski duh?
Natjecateljski duh uvijek postoji, ali ja bih ga prije nazvala poticajem.
- Kako se osjećaš kada prođeš na državno? Pokušaj nam dočarati taj osjećaj.
Osjećaš se neopisivo i neobjašnjivo jer se sav uloženi trud isplati što pruža iskreno zadovoljstvo i veselje. Jednostavno rečeno osjećaš se kao da letiš i da ti je samo nebo granica.
- Kao što znamo voliš čitati. Što vidiš u čitanju i koji su tvoji ostali načini provođenja slobodnog vremena?
Kad čitam mogu biti što i tko god poželim, gdje i kada god poželim, mogu proživjeti tisuće avantura, a knjiga je jedan čaroban svijet u kojim se vrlo lako izgubiti, koji će te odvesti na mjesta o kojima možeš samo sanjati. Čitanje mi pomaže jer me opušta i smiruje, a čitajući obogaćujem svoj rječnik i mogu pronaći odgovore koji će mi pomoći u životu. Kad ne čitam slobodno vrijeme provodim s obitelji ili vozeći bicikl, putujući, odmarajući se, slušajući glazbu…
- Opiši nam kako je bilo provoditi djetinjstvo s Matijom? Je li još u najranijoj dobi postojao natjecateljski duh između vas dvoje?
Matija je bio moj najbolji prijatelj od djetinjstva i zajedno nam nikad nije bilo i nije dosadno. Jako dobro poznajemo jedan drugog, u djetinjstvu smo provodili zajedno svaki dan pa se tako među nama razvio natjecateljski duh koji ja radije zovem prijateljskim poticajem.
Posebna pitanja za Matiju
- Misliš li da si uspješniji od Antonije?
Ne znam.
- Postoji li između vas dvoje natjecateljski duh?
Naravno, oduvijek je bilo tako. Ne znam kako Antonija sve doživljava prema meni, ali ja se u sebi uvijek natječem s njom.
- Znamo da ti je nedostajalo nekoliko bodova da prođeš na neka natjecanja. Mijenja li to tvoje mišljenje o sebi? Jesi li zadovoljan sobom i svojim rezultatima?
Za takve ishode sam kriv ja i moja prenatrpanost. To je podosta promijenilo mišljenje o meni i nije mi uopće bilo svejedno. Po tom pitanju nisam zadovoljan.
- Opiši nam kako je bilo provoditi djetinjstvo s Antonijom? Je li još u najranijoj dobi postojao natjecateljski duh između vas dvoje?
Iako sam jedinac, Antoniju doživljavam kao svoju sestru jer smo od malena uvijek bili povezani i imali smo puno puta svađe kao da smo brat i sestra, tako da je, po meni, uvijek postojao natjecateljski duh između nje i mene.
Intervju pripremili i uredili: Eleonora Jagić, Danijela Petrek, Lana Sabati, Anamaria Kranjčec, Mia Ivanagić
Mentor: Snježana Tramburovski, učiteljica
