HRVATI I STRANCI
Iva Debić (7.b) autorica je komentara koji je predložen za državnu razinu smotre LIDRANO.
Iva, zajedno sa svojim prijateljima iz Debatnog kluba, radi na ovogodišnjoj debati koja propitkuje kako se Hrvati ponašaju prema stranim radnicima i migrantima. Prije nego vam u svibnju prezentiraju svoju javnu debatu, nastupit će s radionicom slične preokupacije na gostovanju učenika iz Švedske, Španjolske i Češke u sklopu Erasmusa.
Dok čekamo rezultate državnog LIDRANA, uživajte u Ivinom tekstu, propitkujte sebe i svoju okolinu i učite živjeti sa svim različitostima koje će vas oplemeniti kao ljudska bića.
HRVATI I STRANCI
Autor: Iva Debić
Kako hrvatski građani prihvaćaju strane radnike
Hrvati vole reći za sebe da su gostoljubivi i dobri domaćini, posebice kada govore o turističkoj ponudi i ljepotama Lijepe Naše. Ponudit ćemo najbolju hranu, biti ljubazni, govoriti strane jezike (i to jako dobro), nastojati proširiti turističku ponudu za svačiji ukus i po mogućnosti za dublji džep turista.
Hoćemo li uistinu biti tako otvoreni za nove ljude i nove situacije ako stvari nisu nužno vezane uz našu zaradu od turizma? Vrijedi li to gostoprimstvo i otvorenost našeg uma kada govorimo o prihvaćanju stranih radnika u naše društvo? Brojne ružne vijesti iz crnih kronika i ankete što ispituju javno mnijenje u medijima ukazuju da stvari nisu baš tako sjajne.
Hrvatsko društvo relativno je mlado demokratsko društvo. Mnoge su stvari (poput zaštite ljudskih prava, prihvaćanja različitosti, poštovanja ljudskih prava ili razvoja kritičkog mišljenja) za većinu stanovnika Republike Hrvatske novi trenutak u vlastitom razvoju tolerancije i demokratskih ideja. Trebali bismo se truditi i učiti od razvijenih europskih društava poput Danske, Švedske, Francuske jer se često nalazimo na nepopularnim ljestvicama statistika s lošim pokazateljima provođenja ljudskih prava.
Razlozi dolaska stranih radnika
U novije vrijeme u Hrvatsku pristiže puno radnika iz dalekih zemalja. Razlozi tome su brojni (bolje ekonomske prilike u Republici Hrvatskoj nego, na primjer, u Nepalu ili Indiji, manjak domaće radne snage, bolji uvjeti života u odnosu na države iz kojih dolaze). Dok domaći radnici često odbijaju poslove za minimalnu plaću, strani radnici rado prihvaćaju takve uvjete unatoč lošem smještaju, nižim primanjima, teškim uvjetima rada, radu bez slobodnih radnih dana i čestom iskorištavanju poslodavaca.
Hrvatska minimalna plaća iznosi oko 700 € mjesečno, što je znatno više od primjerice 100 € minimalne plaće u Nepalu.
S druge strane Hrvati odlaze zbog boljih ekonomskih prilika u gospodarski razvijenije zemlje od Hrvatske kao što su Njemačka, Švicarska ili Irska. Kad živimo izvan domovine, želimo biti prihvaćeni, osjećati se sigurno i dobrodošlo, a to isto vrijedi i za strane državljane kod nas. Oni su postali dio naše svakodnevice o kojima znatno ovisi naša ekonomija i budućnost.
Hrvatska udruga poslodavaca u prosincu 2023. procijenila je da će u 2024. godini biti više od 200 000 stranih radnika koji će raditi u Hrvatskoj, a do 2030. bi svaki četvrti radnik u Republici Hrvatskoj mogao biti iz inozemstva.
Život stranih radnika u Hrvatskoj
Ti su ljudi, uz sve napore koje život stranih radnika donosi, često suočeni s mržnjom, rasističkim napadima i vrijeđanjima u svojoj svakodnevici. Pojedini pripadnici hrvatskog društva tako iskazuju svoju ksenofobiju (strah, mržnju i netrpeljivost prema strancima, njihovim kulturama, rasi, religiji i nacionalnosti).
Prema anketi što ju je provela televizijska kuća RTL, samo 2% Hrvata bi prihvatilo stranca kao člana obitelji, više od 90% ne bi ih htjelo ni za susjeda u ulici, a 12% bi Nepalce izbacilo iz države.
U svakodnevnoj komunikaciji svjesni smo kako i odrasli pa i naši poznanici izgovaraju brojne predrasude o stranim državljanima ne birajući pritom riječi. Na društvenim mrežama redovito čitamo komentara pune nerazumljive mržnje prema izbjeglicama ili nacionalnim manjinama „žalosno na što smo spali“; „polu Zagreb – polu Nepal“; „ajmo doma“; „katastrofa, susjed iz Nepala“.
Takvi komentari potpiruju još veću mržnju i stvaraju neprijateljsku atmosferu. Čitaju ih i slušaju djeca i ponavljaju stereotipe i predrasude odraslih, često i svojih roditelja i poznanika.
Smatram to velikim problemom našeg društva koje je službeno dio Europske unije kojoj pripadamo i trebalo bi poštovati i provoditi ideje za koje se moderna Europska unija zalaže. Nisu samo uvrede i komentari vidljiv dio našega odnosa prema strancima, tu su i fizički napadi na strane radnike o kojima čitamo u vijestima sve češće.
Očito je da imamo problem sa suživotom s ljudima koje zapravo trebamo i koji našem društvu doprinose i ekonomski, ali i kulturno i civilizacijski unoseći svoju šarolikost kultura i tradicija u naše okvire.
Da bismo riješili te probleme, trebamo početi od sebe. Većina tih ljudi bježi od rata i siromaštva tražeći priliku za bolji život. Moramo dobro razmisliti prije nego što nešto kažemo ili napišemo. Najvažnije, moramo se suprotstaviti kada vidimo ili čujemo nešto toliko netrpeljivo.
Ustav jamči ljudska prava
Ustav Republike Hrvatske osigurava prava i slobode svih građana, jamči ravnopravnost svih ljudi bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru, jezik ili podrijetlo. To znači da su svi ljudi, bilo da su domaći ili strani radnici, jednako važni i imaju ista prava. Članak 26. i 35. posebno ističem:
Članak 26. Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne vlasti.
Članak 35. Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Bolji suživot Hrvata i stranaca treba se temeljiti na prihvaćanju različitosti kultura i traženju načina kako uklopiti te različite utjecaje i u našu zajednicu. Svi imamo jednaka prava u društvu. Ako svi budemo otvoreni, spremni slušati jedni druge i poštovati različitosti, moći ćemo stvoriti zdravo društvo. Bilo bi lijepo živjeti u svijetu s multikulturalnim identitetom i učiti jedni od drugih te međusobno razvijati odnose što zajednicu čine toplim, prijateljskim i otvorenim prostorom za svakog čovjeka.
Mentorica: Snježana Tramburovski
Fotografija naslovne slike: Željko Hajdinjak
