Za vrijeme božićnih blagdana odlučili smo u razredu izraditi posebne čestitke.
U našem selu Svibovcu potražili smo stare, usamljene ili bolesne susjede.
Nismo im znali točna imena, prezimena ni adrese.
Zato smo sami odnijeli čestitke u njihove sandučiće.
Pročitajući ih ljudi su se osjećali vrlo posebno i važno jer se i njih netko sjetio.
Čuli smo da su nekima potekle i suze radosnice.
Bili su vrlo zahvalni i sretni, a nama je bio cilj da im pokažemo da nisu sami i da ih netko voli.
Shvatili smo da i mi mali, učenici drugog razreda, možemo činiti dobra djela i nekoga razveseliti.
Mia Crnčec 2. c
Mentor: Mirjana Auker, učiteljica
