Alen Brlek (1988., Zagreb) osnovnu i srednju (škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu) školu završio je u Rovinju i Puli, nakon čega se seli u Dugo Selo. Fakultet nije upisivao zbog kombinacije svjetonazora i prilika u kojima se tada nalazio, te odmah po završetku srednje škole počinje raditi. Neka od mjesta na kojima je radio su: trgovac, radnik u skladištu tvrtke namještaja, sastavljanje televizora i kompjutera, njegovatelj, rad s djecom s posebnim potrebama u vidu druženja i pisanja sadržaja za predstave. Književno djelovanje službeno započinje 2013. godine kada dobiva nagradu Na vrh jezika za neobjavljenu pjesničku zbirku Metakmorfoze (Algoritam). Otada je objavljivan na mnogim književnim portalima, u zbornicima, sudionik je mnogih domaćih i međunarodnih festivala posvećenih književnosti (Goranovo proljeće, Prvi prozak na vrh jezika, KaLibar, Poligon, međunarodni festival poezije u Istanbulu kao predstavnik Hrvatske, festival alternativne kulture Ignor u Sloveniji…) te mu je prošle godine tiskana i druga zbirke poezije Pratišina, u nakladi Kontrast (Beograd). Član je Versopolis platforme.
Bibliografija:
Metakmorfoze, samostalna zbirka poezije, Algoritam, 2014. Zagreb
Pratišina, samostalna zbirka poezije, Kontrast, 2017. Beograd
časopis Zarez, izbor pjesama, 2014.
časopis Fantom slobode, izbor pjesama, 2016.
Sang, Hrvatsko društvo pisaca, 2019. Zagreb
(preuzeto: https://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clanstvo/clan/alen-brlek)
Pjesme Alena Brleka
TJEDAN
pošumljavao sam te zaboravom, glas po glas
donosio ti rječnik motike.
Pošumljavao sam te vatrom,
učio kako se kamen pretvara u mekoću, kako bol
kojoj nas dodaš
može postati pokret zgloba kojim se obris prinosi
svjetlu
i postaje smrt sjene. Pošumljavao sam te
strpljenjem kvasa,
pupanjem smokve, neumornim rukama majke.
*
Rekla si nježnost je nož,
u ruke mi spustila jutro.
NOĆ
Ljubav je s kacigom na glavi ubrzala prema lijepoj noći,
automatik je brujao ljeto, sve rečeno zvučalo je kao more.
Rekao sam akobogda, jednog dana, u jezik
uvest ćemo još dvoje, troje, spoznat ćemo ruke
i kada ostarimo ništa neće biti daleko,
ni mi ni mir ni mirisi djetinjstva
ni sreća ni sezona lubenica.
Do tada moramo podmetnuti nogu strahu,
Googleu, državi.
ČUPANJE KOROVA
Bila je nedjelja, prapočetak, hodočašće mrtve
divljine
i zlata, bio je bog neopterećen ljudskim. Bili smo mi,
alkemičari rođeni u dosadi vrelog dana, rekli
u svakom korovu se nalazi krov
treba ga samo podići iz zemlje nebu, prestati
okolišati.
Rekli treba učiniti nešto, kao uspostaviti nježnu
matematiku
promijeniti priču, staviti točku na i zbunjenosti.
Najzad prihvatiti rođenje
ŽIVOT
Rekao sve se ponavlja, sve dejá vù
rekao molim te izađi iz pjesme i ostani
čovjek zauvijek svijen u molitvu.
Rekao zamisli koliko kitove boli kada umire njihov
koliko boli djetinjstvo svijeta u vatri
koliko je usamljena starost svijeta,
rekao budilice su najveći teror poslije tradicije
ali mi smo oni koji žele biti lijepi,
mir u vertikali kita, rekao sve će ove riječi
jednoga dana popucati
kao ligamenti.
Poezija Alena Brleka
Poezija Alena Brleka probudila je u našim učenicima različite doživljaje i različitu spremnost da je spoje sa svojim iskustvom i objasne sebi i nama svoje (ne)prihvaćanje stihova. Za neke učenike ona je bila prostor optimizma, planova u budućnosti, a za neke druge trag velikih životnih pitanja: što je istina, ljepota; je li ljepota savršena; koja je ljudska uloga u nastaloj neravnoteži u prirodi.
Pojavila se i sumnja u bezbrižnost, ali i poprilično zrela misao o nemogućnosti čvrstog planiranja budućnosti i preispitivanja svoje uloge u svijetu kakav nam je danas.
„…ova pjesma je nemir i želi nas uznemiriti jer ćemo tako lakše shvatiti koliko smo različiti i na koliko nivoa nesavršenosti smo raspoređeni.“ L. Hublin poentira svoj zapis.
Nije li to ono najbolje od umjetnosti?
Zaustaviti nas u trenutku svojom , ponekad stravičnom ljepotom neskladnog savršenstva, i preslojiti nas kroz niz pitanja kako bismo se ponovno izgradili u neka empatičnija, nježnija i bolja bića. Bolja za onog drugog, onog do tebe kojeg možda ne vidiš.
Poezija je probudila našu ranjivost, a time je i privukla našu pažnju i možda nas na tren iznervirala u svojoj osobnoj osobitosti, ali nam je time ponudila da se identificiramo s njezinim „krakovima“ i pronađemo novo mjesto, svoje, naše, različito…
Zapisi učenika
Alen Brlek: Tjedan
Shvatila sam ovu pjesmu kao govor kroz cijeli život. Iz tjedna u tjedan ponavljamo napor za koji smatramo da je uzaludan. Nekada dođemo do ruba odustajanja jer nam uz sav taj trud život ponovno zabije nož u leđa. I tako iznova. Živimo u nadi lijepog nastavka i znamo da ćemo uvijek uspjeti, koliko god puta nas život srušio važno je dignuti glavu i nastaviti jačim i boljim korakom u naprijed.
Tena Sokol 7.c
Alen Brlek: Život
Što se ponavlja? Sve? Svaka greška se ponavlja. Iako nam svakodnevno kroz glavu putuju riječi „To je loše, to je krivo“, znamo što radimo, a često se pravimo glupima. Riskiramo za novac. Za prolivenu naftu u oceanima kažemo: „Upsić“. Pjesnik uzima situacije koja ga u svijetu najviše bole. Naše greške. Sudi svijet, ali zna da će te riječi popucati, zna da nisu vječne. Možemo suditi ako imamo pravo, ali kako možemo biti u potpunosti u pravu? Sudimo jer nismo savršeni i jer želimo biti bolji i ljepši od drugih. Zar ljepota sudi nepravdi? Ljepota i sama nije savršena. Što je onda savršeno? Je li istina savršena? Istina je pravda. Ako nismo pravedni ne znamo istinu. Kako naći mir u svemu ovome? Ova pjesma je nemir, želi nas uznemiriti jer ćemo tako lakše shvatiti koliko smo različiti i na koliko nivoa nesavršenosti smo raspoređeni.
Laura Hublin 7.c
“Čupanje korova”.
Ova pjesma me opustila. Opisuje svašta nešto iz života te nas na neki nas način tjera na razmišljanje jer je drugačija od ostalih pjesama.
Emma Hrženjak 7.c
Alen Brlek : Noć
Meni se čini da pjesma govori kako ti se život može promijeniti u jednoj noći. No,mogla bi govoriti i o tome kako starimo da nam se neke stvari mijenjaju, npr. u mladosti želimo veselje, radost i želimo brzo odrasti, ali kao da pred starost želimo mir, želimo opet biti djeca, tj. vratiti se u djetinjstvo. U mladosti stignemo i promijeniti neke stvari na bolje. Ne treba misliti o budućnosti, nego joj se moramo prepustiti da nas vodi kroz život. Dobro je imati neke planove za budućnost, ali imati cijeli plan za svoju budućnost? To nije potrebno. Do tada se možemo suprotstaviti svim preprekama u svijetu i ničega nas ne smije biti strah!
Helena Lorela Bunić 7.c
Život
Pjesma mi se sviđa onako kako je napisana. Mislim da pjesma ima svoj dio tuge gdje spominje život nas ljudi i životinja. Neke riječi poput sve deja vu baš i ne razumijem, ali smatram da se to odnosi na brzo prođe ili otiđe. U pjesmi se ponajviše spominje kit što baš i ne razumijem. Pjesma se zove Život.
Leon Kocijan 7.c
Tjedan
Pjesma Tjedan me jako potaknula na razmišljanje. Shvatila sam pjesmu kao tužnu smrt nekoga. Osoba opisuje kako je izgubila voljenu osobu. Pokušava je zaboraviti, ali nije tako lako, riječ motika podsjeća me na zakopavanje nečijeg groba. U zadnjoj rečenici spominje se nož i kako mu je neka žena u ruke spustila jutro što mi još više nalikuje na smrt. Život može biti težak, ali moramo nastaviti dalje.
Lucija Flegar 7.c
Čupanje korova
Ovu pjesmu nisam u potpunosti shvatio, no mislim da pjesma govori o smrti, tj. o kraju zemaljskog života. To sam shvatio po rečenici „Najzad prihvati rođenje“. Pjesma mi nije dobro sjela. Kad sam čitao pjesmu, zamišljao sam pjesničke slike. Pjesma mi se ni ne sviđa, ni sviđa, ali ja vjerujem da je to zbog toga jer ju nisam u potpunosti shvatio. Kad sam čitao pjesmu, osjećao sam glavobolju.
Teo Levanić 7.c
Alen Brlek: Tjedan
Ovu pjesmu sam shvatila tako da nakon svog napornog rada, koji radimo iz tjedan u tjedan, na kraju postižemo svoj cilj. Ako se više potrudimo, lakše ćemo doći do cilja i sve će nam se isplatiti. S druge strane ovu pjesmu sam također shvatila više kao ljubavnu pjesmu. Kao da govori kako subjekt pokušava zaboraviti neku voljenu osobu.
Vanja Horvat, 7.c
Mene ova pjesma podsjeća na mirno i toplo i kratko i predivno ljeto. Pjesma za mene sama dokazuje da je ljubavna. Jedan ljubavni par, koji se vozu po lijepoj noći i automatik koji je brujao o ljetu; sve je zvučalo kao more. „… rekoše da akobogda, jednoga dana, uvest ćemo dvoje, troje i spoznat će je ruke. Da kad ostare, ništa neće biti daleko, ni mir, ni mirisi, ni djetinjstva, ni sreća ni sezona lubenica. Do tada će oni, morati podmetnuti nogu strahu, Googleu, državi“ Jako mi se sviđa ova pjesma, ali neke dijelove baš i ne kužim, kao “uvest ćemo dvoje, troje i spoznat će ju oni ruke„ i “podmetnuti nogu strahu, Googleu i državi.“ No, znam da ćemo popričati o zapisu.
Domagoj Plantak, 7.c
Alen Brlek, Život
Meni ova pjesma govori kako se na život treba priviknuti, kako prolazi brzo, makar bio težak ili lagan. Bez obzira koliko su se ljudi unaprijedili, koliko smo generacija zajedno prošli, koliko mi pametnih riječi izgovorili u cijelom životu, bit će sve zaboravljeno, duboko, duboko u generacijama.
Luka Friščić 7.a
Noć
Ova pjesma mi govori o jednoj jedinstvenoj noći i putovanju kroz ljubav, također govori kako će nam u našim srcima zauvijek ostati mir, djetinjstvo i sreća
Bruno Uskoković, 7.a
Alen Brlek: Noć
Pjesma govori o ljubavi i nekim problemima današnjice. Pjesnik navodi sve lijepo što ga tek očekuje nakon ove krizne današnjice. Posebno sam upamtila zadnju rečenicu : ˝ Do tada moramo podmetnuti nogu strahu, Googleu i državi˝. Moje tumačenje ove rečenice je da dolaze ljepša vremena, te da će se jednom barem većina naših problema riješiti ako ćemo raditi na njima. Pjesma je u meni pomiješala različite emocije. Osjećam da prošlost ne možemo promijeniti, već budućnost. Također nakon čitanja pjesme osjećala sam se kao da sam zaglavljena u krivoj generaciji. Pjesma poručuje da ne smijemo dopustiti da nas problemi pokolebaju, bitno je uživati u sitnicama s ljudima koje volimo.
Leona Banjac, 7.a