2021. – GODINA ČITANJA

Zaronimo u neznanu nam poeziju

2021. godina proglašena je u Hrvatskoj Godinom čitanja. Čitanje je česta tema u medijima, pogotovo kad se spomene školstvo i obrazovanje. Mnogo je tekstova već napisano o važnosti čitanja kao i o opasnostima koje njegov izostanak nosi. Izazova je previše u ovo digitalno doba i nije lako knjizi biti konkurentna pred vizualnim i zvučnim podražajima suvremenih medija, kako ih rado nazivamo.

Kako bilo da bilo, stvarnost je takva kakva jest, no knjiga nema stvarnu zamjenu. Prostor duha, umjetnosti, emocija, posebnog jezika kojim izričemo svoju intimu, najdublje misli, sveljudske probleme i iskustva ne može biti zamijenjen. Čovjek se spašava na neki način u umjetnosti.

Ona mu je terapija, nadogradnja, prostor izraza i prostor utjehe, ali i prostor rasta i učenja. U toj avanturi, za koju nam ne trebaju novci i veliki izdatci putovanja, možemo lako zaplivati ukoliko imamo nekoga da nas u početku vodi i daje signale poput svjetioničara.

Ostalo je na nama; zaploviti, zagnjuriti, zaroniti i pobrisati prašinu s polica knjiga – dopustiti sebi da se izgubimo i ponovno nađemo, svaki puta u novom obliku i bolji nego smo bili prije listanja.

Mjesečno čitanje poezije u 7.a i 7.c

Sedmi a i c razred naše škole započeli su mjesečno čitanje suvremene poezije i bilježenje prvih zapisa nakon čitanja. Iz mjeseca u mjesec upoznat će se s nekolicinom hrvatskih pjesnika i pjesnikinja i zagrepsti u njihovu poeziju. Ti učenički zapisi doći će na adrese većine pjesnika i pjesnikinja, a neki od njih obratit će se učenicima.

Projekt mjesečnog čitanja suvremene poezije u 7.a i 7.c provodi učiteljica Snježana Tramburovski.

U narednim člancima obavještavat ćemo vas o nekim pjesmama, zapisima učenika i razmišljanjima književnika.


Darija Žilić

Pleši, Modesty, pleši

Pleši, Modesty, pleši,

iza tebe su godine ružičastog logora

duge, osamljene šetnje preko rubova grada

i tisuće ljeta prepunih knjiga po krevetima.

Na jedrenje ponesi samo šalicu čaja

dalekozor i sredstvo koje briše

svako suvišno sjećanje na putu.

U sjenci agave koja raste na brodu

u dugim noćima na otvorenom, osluškuj

kako gube se zvukovi svijeta.

Našla si ljubav svog života

i ima li veće sreće, nego kad spusti se mišlju

na tebe u bilo koje doba dana, a nitko ga ne vidi!


Darija Žilić

Rođena 1972. u Zagrebu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest i komparativna književnost). Piše poeziju, kritiku i esejistiku. Dugogodišnja voditeljica programa „Mama čita“ u Multimedijalnom institutu u Zagrebu. U periodici objavljivala eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu te brojne intervjue. Stalna suradnica na Trećem programu Hrvatskog radija. Surađivala na projektu Školske knjige Leksikon hrvatske književnosti. Bila je jedna od urednica u časopisu Tema. Voditeljica tribine Dekonstrukcije u Hrvatskom društvu pisaca, književne tribine u Gradskoj knjižnici Velika Gorica, a bila je i urednica književne tribine u Klubu umjetnika na Sušaku u Rijeci.

Prijevodi suvremene američke, slovenske, britanske i arapske poezije objavljeni su joj na Trećem programu Hrvatskog radija, te u časopisima Književna republika i Riječi. Pjesme su joj prevođene na talijanski, slovenski, slovački i engleski jezik. Sudjelovala na književnim festivalima u Francuskoj, SAD-u, Bugarskoj, Turskoj, te u zemljama tzv. regije. Dobitnica novinarske stipendije NRW Kultursekretariata iz Wuppertala i jednomjesečne stipendije „Absolute modern“u Skopju.

Objavila: Grudi i jagode (pjesme, 2005, 2009); Pisati mlijekom: ogledi o poeziji suvremenih autorica (2008); Pleši, Modesty, pleši (poezija, 2010); Muza izvan geta : ogledi o suvremenoj književnosti (2010); Paralelni vrtovi (intervjui s piscima, znanstvenicima i aktivistima iz Hrvatske i regije, 2011); Nomadi i hibridi : ogledi o književnosti i filmu (2011); Tropizmi : tekstovi o knjigama poezije (2011); Omara (priče, 2012); Tropizmi 2 : kritike i eseji (2013); Klavžar : zapis o nestajanju i obnavljanju (priče, 2013), Tropizmi 3 : kritike i eseji (2017), Svanuće (poezija, 2018).

Nagrade: Nagrada Julije Benešić za književnu kritiku (za knjigu Muza izvan geta, kao najbolje književno-kritičko ostvarenje u 2010. godini); Nagrada Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011. za zbirku Pleši, Modesty, pleši.

(preuzeto: https://elektronickeknjige.com/autor/zilic-darija/)


(zapisi sedmaša)

Po meni ova pjesma govori o životu. Govori kako će biti teških dana kada ćemo biti sami, ali opet će biti i mnogo predivnih dana i avantura. Trebali bismo gledati samo naprijed i uživati kako i kada želimo, a ne gledati prošlost i teške trenutke. Govori da ponekad trebamo zastati i prestati razmišljati o onome što drugi govore o nama, a pogotovo loše stvari. Naći ćemo nešto što volimo raditi ili neku osobu koja će nam uljepšati život.

Vanja Horvat, 7.c

U meni ova pjesma budi tri osjećaja. Nakon prvog čitanja mislila sam da se radi o smrti neke osobe. Da sve što su proživjeli, da je sada tomu kraj. Nakon drugog čitanja mislila sam da se radi o vjenčanju i da trebamo u životu živjeti s voljenom osobom. Nakon čitanja ove pjesme više puta probudili su mi se osjećaji da “trebamo živjeti svoj život.” Mislim da je to bila pouka ove pjesme.

Helena Lorela Bunić 7.c.

Ova pjesma mi daje osjećaj učenja i putovanja. Pjesma je nježna i umirujuća. Imam osjećaj kad je čitam da učim dan prije nego što idem na more i poslije pustim knjige i uživam u moru i osjećam se opušteno.

Lea Lambreščak 7.a

U ovoj pjesmi se govori o djevojčici koja je godinama bila u logoru. Pjesnikinja je taj logor opisala kao “godine ružičastog logora ” to bi značilo da je u tom logoru bilo jako puno straha, muke i smrti. Ta djevojčica je nakon nekoliko godina u logoru umrla i tako pjesnikinja doživljava kraj sa stihovima “na jedrenje ponesi samo šalicu čaja , dalekozor i sredstvo koje briše svako suvišno sjećanje na put.“ Poruka za ovu pjesmu je da na kraju tunela uvijek ima svijetla to bi značilo da u bilo kojem zlu, mržnji uvijek postoji nešto dobro i lijepo .

Lana Šoković, 7.a

Dok sam čitala pjesmu, osjećala sam se lijepo i smireno. Na početku nisam razumjela pjesmu, no kada sam ju više puta pročitala, sve se otvorilo. Pjesma govori o tome da trebamo misliti na lijepe uspomene i zaboraviti one loše koje su se dogodile u prošlosti jer život ide dalje i trebamo se fokusirati na ono što se događa sada i pokušati učiniti taj život čim ljepšim da bi imali više lijepih sjećanja.

Brigita Šmic 7.a

Meni je ova pjesma vrlo tajanstvena. Još ju ne razumijem u potpunosti. No ako se ne varam, mislim da govori o nečijem životu. O burnom životu neke djevojke. Za ovu pjesmu treba jako puno promisliti ako je želimo razumjeti u potpunosti. Zato zaključujem da je ova pjesma vrlo posebna za pročitat no i za napisat.

Martin Kadi 7.c

Kada sam čitala ovu pjesmu, osjećala sam usamljenost na neki način. Pjesma me jako potaknula na razmišljanje. Mogla sam zamisliti sve te slike u mojoj glavi kao da se to stvarno događa. Ova pjesma mi je otvorila oči i sjetila se kako priroda zapravo može biti lijepa, ali ipak u sebi sam osjetila tugu i usamljenost kao stvarnost, budi osjećaje u meni. Tuga i usamljenost je jedno od najtežih razdoblja u našem životu. Pjesnikinja je opisala život djevojke jako detaljno što mi se jako sviđa.

Lucija Flegar 7.c