U subotu 25. listopada 2014. učenica 7. a razreda Mia Šokman te bivša učenica naše škole Elena Biškup sudjelovale su zajedno sa svojom učiteljicom hrvatskog jezika Mirelom Briševac na 34. smotri dječjeg kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić” u Svetom Ivanu Zelini. Mladi su pjesnici najprije predstavljeni u Gradskoj vjećnici, a Smotra je nastavljena u dvorani „Karluš” Pučkog otvorenog učilišta Sv. Ivan Zelina. Na ovogodišnji natječaj su se javile 62 škole s ukupno 358 pjesama od čega je za zbirku „Vrabec na oblaku” izabrano njih 66. Sve se to odvijalo pod visokom pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te uz supokroviteljstvo Zagrebačke županije i Grada Sv. Ivana Zeline. Program su vodili poznati dramski umjetnici Adam Končić i Vid Balog, a u pauzama između izvedbi nastupili su akademski glazbenici iz grupe „Blue world”, pjevači, zborovi i tamburaši OŠ Dragutina Domjanića i Ksavera Šandora Đalskog, mali glumci OŠ K. Š. Đalskog i Dječje scene ZamKa-e. Mijino „Strašilu” te Elenino „Mesto v muojemu srcu” također se nalaze u zbirci koju možete naći u knjižnici naše škole. Mia je izvela svoju pjesmu na sceni te zaradila velik pijesak. Čestitke Miji i Eleni!
Mia Šokman 7. a
Strašilu
Zbudim se.
Čez ublok gledim vun v dvurišče.
Upazim ga.
Neka pre srcu me stišče.
V megli stuji staru strašilu
šteru je se ftiče s pola rastiralu
ka bi šalate i repe ustalu.
Zgledi mi kak durilu.
Vrane ukuoli jega tancaju,
z črnimi krilimi mu škuorje glancaju.
Puželim si da z vetrum dauku udleti,
a mene naj saku jutru pesma ftič budi.
Seji bi mi bili slajši
i f škuolu bi išla rajši.
Ubrnem se pu sobi.
Mama uzajdi stuji.
Najempuot, se so me brige ustavile
i f jezine mefke ruoke se spravile.
Nie je tega vrijeden – veli.
Prešli su dnevi, strašilu nuovu robaču ima.
F škuolu vesela bežim.
Gledim mamu kak gredice kopa.
Ftič pupievle, i ja ž jim.
Mia Šokman, 7.a
Mestu v muojemu srcu
V muojemu kraju
ftiči jaku
pupievaju.
Pesmice najslajše slažeju.
Što zna? Morti jim sami ajngeli
z neba pumažeju.
Suosed suoseda duzivle.
Furt su veseli.
Za puspuminati se
naviek si buju
cajta zeli.
Gledim hiže.
Uzajdi sake
vrt stuji.
Na dvurišču pes
čez lesu gledi.
Vugurki z gredice
zviraju.
Kak da puskrivečki
glediju dečicu
štera se ukuoli hiže
nagajača igraju.
Najempuot me zapuhne
jaki veter.
Mama me nutri zuve.
Suončece mi za krovum namiguje
i kak da mi veli:
„Naj još iti!
Ustani, z menum se
svemu mestu
veseliti.“
Elena Biškup, 8.a
