Literarni radovi

Zrno pšenice

Ja sam malo zrnce. Jako volim sunce. Sad sam još malen, kad narastem bit ću prerađen. Fin ću krušćić biti ljudi će me rado pojesti. Sastojci su moji laki znat će ih čovjek svaki. Samo sanjam o tome kakav ću fin biti. Tvrda kora unutarnju će mekoću prekriti. Htio bih da ta fina ljepota čim prije dođe i nikada ne prođe. To je moj život i počinje od polja, a

Jesen

(pjesnički sastavak) Budi se jesen. Oblači svoj zlatni kaput. Vani se čuje razgovor ptica. Ljudi i životinje marljivo rade. Cvijeće je već otišlo na spavanje. Ponekad je vruće kao u pećnici, a ponekad je hladno kao led. Lišće se posvađalo s drvom, palo na pod i promijenilo je boju. Ptice selice putuju na jug. Oblaci su pocrnili i spustili se na tlo. Jesen je prekrasna. Ja gledam nju, a ona

Život je plovidba

Naš život počinje rođenjem, tada smo po prvi put svjesni da postojimo. Život krije mnoge pustolovine i tajne. Tko zna što će nam se dogoditi. Nekada nam se čini da dani sporo prolaze. Odjednom, trepneš okom i godina prođe. To je život. Katkad se pitam: ˶Što je točno život?  ̏ Ljudi samo rade na poslu i dođu kući, zar je to život? Život treba biti pustolovina, nešto što nikada nećemo

A trouble shared is a trouble halved

I agree with what they say: a trouble shared is a trouble halved. When you have a problem, you should ask someone for advice. Otherwise, you will feel miserable. When someone has a problem, it is keeping them away from the world. It is all they think about and if they don’t know how to solve it, things might become serious. If the problem is really big, it can easily

Jesen

JESEN   Obukla je jesen kaput I krenula na dalek put U svoj kaput Spremila je list žut. Ponijela je i novi kist Da oboji svaki list. Još u svaki džep sa strane Pokoji joj kesten stane. A u svojoj zlatnoj kosi Miris dunja ona nosi. Leon Kocijan 3. a     JESEN   U jesen grane šušte, U jesen kiše pljušte. Ptice na jug odlaze, Hladni dani polako dolaze.

O jeseni

Jesen   Stigla nam je jesen u žutoj boji, takva joj odjeća najbolje stoji. Dani su kraći, noći sve duže, ptice sele na jug i lijepo se druže. Pada lišće s grana i drveća, naša je radost sve veća i veća. Lijepa jesen svoje čari ima. Mi se veselimo jer dolazi nam uskoro i zima. Klara Slaviček, 4.a Mentor: Đurđica Kovačić, učiteljica Jesen   Ljeto odlazi, jesen dolazi. Donosi rukavice,

U berbi

Ove godine sam bio dvaput u berbi. Kod bake i djeda smo brat i ja nosili svo grožđe. A kod Tomija i Danijele sam odnesao 32 pute. Pute je bratu i meni izradio djed i nisu jako velike. Moj brat Ruben i ja smo se pravili da vozimo traktor. Karel Stolnik 2. a Mentor: Miroslav Kelemenić, učitelj

Monolog jedne jabuke

Monolog jedne jabuke   Ja sam crvena jabuka i rastem na stablu pokraj škole. Volim kad me djeca gledaju. Mislim da je to zato što sam tako zdrava i puna vitamina. Družim se s prijateljicom na susjednoj grani. Ona je lijepe žute boje. Volimo slušati što djeca uče. Gledamo ih kada se igraju. Nekada nas pokušaju dohvatiti, ali ne mogu jer smo previsoko. Ipak se nadam da će me na

Bajka o maslačcima

Bajka o maslačcima (nastavak priče) Zovem se Žuti. Ja sam maslačak. Imam puno prijatelja, a živim na livadi. Iz dana u dan postajem sve tužniji. Nitko ne želi ni pomirisati maslačke. Govore da smo korov. A mi sami ne možemo si pomoći. Moji prijatelji i ja poželjeli smo otići nekamo drugamo. JUHU!!! Uskliknuli smo kad nam je vjetar poželio pomoći. Odveo me daleko od sela. Sletio sam kroz otvoreni prozor

Prikaz dviju potresnih priča

Film Romana Polanskog „Pijanist“ i „ Dnevnik Ane Frank“ potresna su umjetnička djela. Bave se teškom i tužnom temom, temom holokausta. Film i knjiga bazirani su na sudbini i patnji običnih ljudi, jednog djeteta i jednog umjetnika koji su, svaki na svoj način, proživljavali progon Židova u vrijeme Drugog svjetskog rata. Film „Pijanist“ redatelja Romana Polanskog snimljen je 2002. godine prema knjizi Wladyslawa Szpilmana, a scenarij je napisao Ronald Harwood.

Cvjetna livada

Proljeće je predivno godišnje doba. Naročito livada. Trava je zelena, leptiri dolaze cvijeće je lijepo šareno. Svaki je leptir lijep i uljepšava livadu svojom ljepotom. Ima puno cvijeća, a svaki cvijet krasi proljeće. Sunce sja i grije proljetne stanovnike. Istok Jeremić, 2. D mentor: Tihana Vugrinec, učiteljica

Proljeće

PROLJEĆE Mirisno cvijeće proljeće budi, njemu se raduju svi ljudi. Ptice cvrkuću zelenom proljeću. Sunce sije, a ponekad se i duga na nebu krije. Dok na drveću lišće raste, proljeće bude cvrkutave laste. Na livadi cvijeće cvjeta, što u jesen uvenut mora prava je šteta! Djeca se igraju na proljetnoj travi, po kojoj hodaju i veseli mravi. Nema više zime proljeće usrećuje me! Brigita Šmic, 3.A mentor: Đurđica Kovačić PROLJEĆE

Moj djed

Moj djed Moj djed zove se Stanko. Ima 72 godine. Ima zelene oči, sijedu kosu i pročelav je. Malo je debeljuškast jer voli jesti. Radio je na željezničkoj stanici, a sada je lovac. Kada pada kiša vozi me u školu i dolazi po mene. Redovito s njim idem u šumu, a poslije me vodi na sladoled. Baku i mene vodi u grad na sok. Najviše voli kad ga posjetim i

Sveti Nikola

Sveti Nikola Sveti Nikola malo u čizme zuri. I on je jedan vrijedan starac koji cijelu noć samo teško radi,radi i radi. No njemu nije teško izmamiti djeci stotine toplih osmjeha. Njemu su najvažnija djeca,no i odrasli. I on jedva čeka šesti dvanaesti jer tada opet vidi svoju dragu djecu. I on Krampusu ne dopušta da ih dira. I  u dobru i u zlu štiti djecu i odrasle. Arijan  Flegar,

Jesen

JESEN   Stigla je jesen, cijela od zlata. Trče ljudi, otvaraju vrata.   Vjetrovi pušu, ljulja se grana. Na nju je sletjela jedna vrana.   Uzela je jesen svoj kist. Obojila je svaki list.   Tia Mesek, 2. D Mentor: učiteljica Tihana Vugrinec

Odlazak posljednjeg lista

Ja sam žuti list. Živim u parku na hrastu. Osjećam se usamljeno jer sam jedina na hrastu. Jednom je puhnuo jak vjetar. Pala sam sa drveta kao tužna kapljica kiše.   Ana  Vadla, 2.D Mentorica: učiteljicaTihana  Vugrinec

Mojoj domovini

Moja domovina Domovino, zemljo moja, najljepša si meni ti. Puna su te polja i mora, poput Sunca sjajiš mi! Nela Plantak, 3.a Moj dom Domovina je moj dom, ja je u srcu nosim svom. Ona ima otoke, potoke i rijeke, veliko more i zelene gore. U njoj me cvrkut ptica budi, u mojoj domovini žive dobri ljudi. KIara Slaviček, 3.a Moja domovina Moja domovina je kao predivni cvijet, pun šarenih

Priča jednog stabla

Ja sam stablo trešnje. Živim u dvorištu djevojčice Mie. Staro sam dva i pol desetljeća. Jako sam visoko, a krošnja mi je bujna. Cvatem početkom travnja, a moji plodovi dozrijevaju već krajem svibnja.

Poruka planeta Zemlje

Poruka planeta Zemlje Ja sam vaša velika, okrugla i voljena Zemlja. Imam mora, planine, šume. No, vi ljudi me očito ne volite. Bacate smeće na mene i zbog toga sam jako tužna. Bojim se da se ne razbolim pa svu tu virozu prebacim na vas. Moj je san da svo smeće nestane i da zauvijek budem zdrava. Molim vas, stanovnici moji, bacajte smeće u kante, reciklirajte otpad, vozite više bicikle,

Molitva za roditelje

  Bože, čuvaj moje roditelje da ih mogu voljeti. Bože, čuvaj moje roditelje da im mogu pružati pažnju. Bože, čuvaj moje roditelje da im mogu pomagati. Bože čuvaj moje roditelje, a ja ću tebe slušati kao i njih.

Jesen je dobra

Jesen je dobra kad već pospano sunce više ne grije jako, kad su oblaci puni kiše što će pasti, a u šumama će gljive zato brzo rasti.

Priča jednog zrna

DJECA: Uh, kako je ovdje vruće! ZRNO: O, dobar dan, nisam vas primijetio. Zovem se Kuz, a znate zašto? Zato što sam od kukuruza. Sigurno želite čuti moju priču. Evo, kad smo se već upoznali, ispričat ću vam je.